Da bi pripadniki neke manjine mogli hasnovati svoj materin­ski jezik, moraju biti ispunjene tri pretpostavke, piše François Grin skupa sa svojimi kolegi u završnom izvještaju projekta o podupiranju manjinskih jezikov s naslovom „Support for Minority Languages in Europe“ (Grin et al. 2002: 80). Grin et al. velu, da su potribni tri preduvjeti: „CAPACITY, OPPORTUNITY AND DESIRE“, nai­me: KOMPETENCIJA, PRILIKA i POŽELJENJE.

 

  1. CAPACITY/Kompetencija:

    Ako se je negdo naučio jezik ili u školi ili u familiji ili na susjedstvu, će vjerojatno tako do­bro vladati jezikom, da se ga more pominati. 

  2. OPPORTUNITY/Prilika:

    Da bi se pripadnik neke manjine m­o­gao pominati jezik, mu se mo­ra dati prilika za to. To moraju biti i javne ustanove, ne samo vlašće četire zidi doma. Ali ni to još nije garant za to, da neki pripadnik manjine ishasnuju prilike, ke mu se pružaju, da se u javnosti pomina jezik, na priliku gradišćanskohrvatski.

  3. DESIRE/Poželjenje:

    Pripadnik neke manjine, recimo gradišćanskohrvatske, mora ima­ti poželjenje, da hasnuje svoj materinski jezik. Za to je jeziku potriban prestiž. Još i oni, ki ne znaju govoriti ma­njin­ski jezik, ga moraju cijeniti, ča istovr­i­meno zna­či, da je jeziku u javnosti  po­­tribna dobra reputacija. Sa­mo onda se govornik toga jezika ne tri­ba sramovati svojega jezika. Prez kom­­pleksov ma­nje vridnosti on jezik more hasn­o­vati samo u pozitivnoj, kon­­­­­cili­jant­noj atmosferi. Ako ne postoji prijateljska atmosfe­ra, se država mora skrbiti za pozitivnu klimu.

 

Kako je to u Austriji?

Gradišćanskim Hrvatom je dopušćano, da u javnosti hasnuju svoj jezik, ar je gradišćanskohrvatski jezik proglašen službenim jezikom. Ali oni tu priliku ne hasnuju. U jav­nosti još svenek ne postoji dost povoljna jezična klima, ar jeziku fali prestiž. To je uzrok, zač Gradišćanski Hrvati u javnosti ne kanu identificirati sa svojim jezikom. Država se ne skrbi ni za kampanje, ke bi pr­o­težirale jezik. Naprotiv, državi je draže, da nijedan ne potribuje nikarkova manjinska pra­va. Kad je gdo potribuje, dura vijeke dokle su ispunjena. Duralo je već nego 30 ljet dugo, da država gradišćanskohrvat­ski jezik proglasi službanim jezikom. U medjuvrimenu je ve­ćina Gradišćanskih Hrvatov zaminila svoj jezik za nimškoga. Ljudi ga jednostavno već ne znaju dost dobro. To opet zna­či, da ni jezično podučavanje nije kvalitetno. Kad bi se ga dobro naučili, bi ga mogli i hasnovati.
Dva dokumenti Vijeća Eu­rope, Europ­ska čarta ma­njin­skih i regionalnih jezikov pak Okvirna konvencija o čuvanju nacionalnih manjin su for­mulirali mjere u pogledu na poboljšavanje jezične kompetencije govornikov manjin, u pogledu na pove­ćavanje prestiža i na proširivanje prilik, kade se u javnosti neka probija neki manjinski jezik.

 

Teme tih dvih dokumentov su kot opisano: jezična kompetencija, prilika i poželjenje hasnovati manjinski jezik. 

 

(Agnjica Csenar-Schuster)

Kategorije