U Znanstvenom institutu Gradišćanskih Hrvatov (ZIGH) se je pred 11-imi ljeti pojavila gradišćanskohrvatska znanstvena Gramatika. Zač se pak na teksti, ki se da­nas publiciraju, ne vidi po­zitivan efekt na jeziku? Ili moremo zna­m­­­­da­­­­ pitati, zač oni, ki produciraju tekste, ne kultiviraju jezik u skladu s postojećom Gramatikom?

 

Kako kultivirati jezik?
Prvič nije lako dekodirati apstraktne i kompleksne jezične regule. Drugič znanstvenoj Gr­amatiki fali potriban dopu­n­ski priručnik s praktičnimi savjeti za pravilno hasnovanje jezika. Tretič država Austrija mo­ra poduzeti mjere, da se jezik, ki je standardiziran i kodificiran u Gramatiki, počne kultivirati. Proširiti i etablirati se moraju njegove jezične norme. Samo poboljšanjem statusa je­zik more nastati popularan. Jeziku more poboljšati status jedino država.

 

Prihvatiti Gramatiku
Da bi se kodificirani jezik mo­gao probiti, narod mora prihv­a­titi njegove norme. Za to je odgovorna država, ka mora jeziku planirati i status i korpus, a poduzeti mora i mjere, da se jezična zajednica more naučiti jezik. Kultivirati jezični standard znači, pominati se i pisati u skladu s Gramatikom. Jezik hasnuje pravilno on, ki se drži jezičnih normov. Jezičnih normov se drži on, ki poštiva gradišćanskohrvatske osebujnosti i njeguje komunikacijsku kulturu.

 

Jezik i jezično područje su jedna jedina cjelina
Države, ke su pozitivno orijen­tirane prema svojim jezičnim manji­nam, se skrbu za očuva­nje njevoga jezičnoga ekosiste­ma, to znači za cijelo podru­čje, u kom su one udomaćene. Za gradišćanskohrvatsku jezičnu zajednicu to znači, da joj država mora očuvati sociokulturno stanišće. Danas antropolo­ška lingvistika i sociolingvistika znaju, da jezik ne moremo gledati odvojeno od društvenih, kulturnih i ekoloških faktorov, ar upravo oni utiču na je­zik. Čuvati i revitalizirati je­zik znači, zgledati se na ekosistem. Jezik je ukorenjen u životnom prostoru ljudi, ki ga hasnuju. On se more razvijati samo u tom prostoru. Gdo napusti je­zik, je napustio i svoju kulturu. To znači, gdo ne zna gradiš­ća­n­skohrvatski, nije Gradišćanski Hrvat. Nositelj kulture je je­zik, a ne igranje tamburice ili oblačenje nošnje.

 

Importirati tudji jezik nije moguće
Za gradišćanskohrvatski jezik to znači, da je potribno osloboditi se osvidočenja, da bi se u Gradišću morao upeljati je­zik, ki se govori u Hrvatskoj. U jezičnoj me­moriji je ugravirano svitsko zn­a­nje, ko je vezano uz kulturu. To zn­a­nje se u svakoj komunikaciji vadi iz jezika. Gra­diš­ćan­ski H­rvati su u­korenjeni u austrijskoj nacionalnoj državi. Njevo svitsko znanje je vezano uz ov teritorij i se je uri­zalo u memoriju i dušu gradišćanskohrvatskoga jezika.

(Agnjica Čenar-Schuster)

Kategorije