Komunicirati telefonom zn­a­či, da prenašamo poruke glasom, ar ne vidimo človika s kim se pominamo. Človik, ki nas ne vidi, ne zna da smo u­pravo čemerno raspoloženi, da nam se sad ne telefonira, da upravo objedvamo, kad imamo pauzu i spodobno. Ali moramo misliti na to, da će naš sugovornik sve to prepo­zn­a­ti na našem glasu. 55% informacijov, ke prenosimo, človik s druge strani ži­ce dekodira po tom, kako doživljava naš glas. I zato nastaje važan svaki detalj telefonskoga razgovora.

Ton, jačina glasa, tempo govora, način, kako izgovaramo i na­glašavamo riči se moraju pod­udarati s tim, ča s komunikacijom kanimo dostignuti. Kanimo glušati ozbiljno, zdvojno, profesionalno, pomirljivo, veselo, stručno ili priskočno? Gdo na telefon kani nešto pro­dati, mora glušati kot prijatelj, ako mora utirati dug, mora glušati ozbiljno, grobar mora biti pun sućuti, vračitelj, ki da­je informacije o stanju betežnikov mora glušati poslovno betežnika u bolnici, mora glu­šati umirujuće, a sekretarica na­čel­nika mora glušati poslovno. Postoju još i pravila, ka­ko človik neka telefonira, ako kani uspješno komunicirati.

AKO STE ČLOVIK, KOGA SU NAZVALI:

Javite se na telefonu čim prlje, odnosno do trećega zv­o­njenja, drugačije ćete ostaviti dojam nazivatelju, da su vam nazivi klijentov nevažni ili da biro upravo ne djela.

Javite se pozdravom i predstavite se: „Dobar dan! Na telefonu je Ana Anić, sekretarica načelnika.“ Pitajte potom človika, ki je nazvao: „Kako vam morem pomoći?” Ako na­ziv morate preusmiriti na nekoga drugoga u poduzeću, recite nazivatelju ime i prezime človika, s kim ćete ga povezati i u kom odiljenju on djela. U slučaju da ne funkcionira povezivanje, ča je dost puti ta­ko, je idealno, ako nazivatelju izdiktirate puni telefonski broj onoga, s kim ćete ga povezati.  Tako ga naime nećete morati opet povezati s pravom osobom.

Ako je naziv bio za vas, zapišite si ime človika, s kim se pominate. To nije dobro samo zbog evidencije, nego i za­to da se za vrime razgovora človiku obrnete njegovim imenom. To će ra­zumiti kot ges­tu poštovanja i ljubez­nosti. Razgovor će biti ugodniji i će pridonesti ostvare­nju ciljev u komunikaciji.

Ako se pri razgovoru prekine veza, ponavlja naziv on človik, ki je nazvao. Tako se naime prepriči, da se zbog me­djusobnoga nazivanja onemogući uspostavljanje veze.

Važno je i to, da pri telefoniranju ponovimo, ča je sugovornik rekao i da ga pitamo, je li smo ga dobro razumili.

Na kraju razgovora ćemo se zahvaliti za naziv, uljudno pozdraviti i reći nazivatelju da slobodno neka nazove, ako mu budu potribne dodatne informacije.

(Agnjica Schuster)

Kategorije