Predavanje dr. Marije Vinaj iz Muzeja Slavonije u Osijeku pod nazivom „Valpovački vlastelini Prandau-Normann“ održano je u pandiljak, 28. maja u prostorija Veleposlanstva RH u Beču u organizaciji Veleposlanstva i Matice hrvatske Beč. Povod predavanja bila je velika četverodijelna izložba o valpovački vlastelini austrijskoga porijekla i njevom uticaju na području Valpovštine i Slavonije u cjelini. U prvom dijelu predavanja dr. Vinaj brojnoj zainteresiranoj publici je predstavila obitelj Prandau-Normann, dokle se u drugom dijelu osvrnula na veliku izložbu postavljenu u Osijeku i Valpovu.
Kako je uvodno naglasila dr. Vinaj, znanstveni i javni interes za plemićke obitelji s područja Slavonije započeo je stoprv po osamostaljenju Hrvatske. Kako se i u ovom kao i u brojni drugi slučaji radi o plemićkoj obitelji austrijskoga porijekla, vlasnikom imovina je po 1945. oduzeta a oni su u pravilu napustili hrvatski prostor, ali je njeva gradja ipak uglavnom završila u bašćinski ustanova, ča je bila i baza za veliku izložbu o obitelji Prandau-Normann. Nekadašnje valpovačko vlastelinstvo danas obuhvaća 45 naselja i površinu od 60 hektarov, a valpovački vlastelini su na područje Slavonije došli 1721., kada cesar Karlo VI. po protirivanja Turkov imanji nagradjuje obitelji ke su financijski pomogle austrijske boje s Turcima. Veliki dio stanovnikov Slavonije povukao se je s turskom vojskom, tako da je po protirivanju Turkov bilo potribno iz temelja postaviti društvene strukture, zbog čega su nove plemićke obitelji nastojale dopeljati obrtnike i tako iz temelja izgraditi cijele jedinice tada važećega feudalnoga sustava. Prvi vlasnik feudalnoga vlastelinstva bio je barun Petar Hilleprand von Prandau, ki je živio u Beču i samo povrimeno dolazio u Valpovo. Josip Ignaz von Prandau, sin Petra von Prandaua, je po dvi neuspili hištvi došao u Valpovo kao prvi predstavnik obitelji ki je živio na hrvatskom prostoru, kade se je oženio Marijom Pejačević čim su se dvi slavonske plemićke obitelji povezale.
Josip Ignaz von Prandau je prvi započeo s ozbiljnijim podizanjem vlastelinstva, organizirajući geodetsku izmjeru prostora i isušivanje močvarov, a kao vlastelin je podigao i barokni dvorac ki je početkom 19. stoljeća stradao u ognju, po čem je obnovljen. Glavni izvor prihoda njegovoga vrimena su bili poljoprivreda i šumarstvo, a posebno triba istaknuti činjenicu da je kao i ostali pripadniki obitelji Prandau u Valpovo donosio austrijski i europski duh i tako oplemenjivao sredinu u koj je njegova obitelj djelovala. Hrvatski glazbenik i glazbeni istraživač F. Kuhač ističe bogatu knjižnicu i glazbenu zbirku u Valpovu. (ur.)