Jur u 19. stoljeću se je rodila ideja, da se zvanaredne krajine obdržu u svojem prirodnom stanju. Neka bi i buduće generacije imale veselja na lipota prirode. Izgledalo je naime, da ćedu industrijalizacija i človik s njegovim uticajem izmanipulirati površinu Zemlje. Nijedan kamen da neće ostati na drugom. Da človik ne bi mogao sve ishasnovati i poharati, su odgovorni počeli proglašavati nacionalne parke. Nacionalni parki su osebujno lipe krajine, kade rastu rijetke rasline i u ki živu jedinstvene živine. Oni se temelju na ideji čuvanja okolišnoga svita.

Prvi nacionalni parki su nastali krajem 19. stoljeća u Australiji, Novom Zelandu i Kanadi. Prvi nacionalni park svita je nastao 1872. ljeta u Yellowstonu u Ameriki. Poznat je po svoji gejziri, termalni zviranjki i vulkanu.

U Europi je duralo do početka 20. stoljeća, da Švedska i Švicarska kot prve zemlje definiraju svoje nacionalne parke.

U Austriji aktualno imamo šest nacionalnih parkov. Najstarji i najveći nacionalni park su Visoke Ture (Hohe Tauern). On postoji od 1981. ljeta zbog lipote te krajine. U Hrvatskoj postoji osam nacionalnih parkov. Jur 1980. ljeta su Kornati, grupa otokov na Jadranu (vidi sliku), proglašeni nacionalnim parkom.

U medjuvrimenu je na svitu već nego 2.200 nacionalnih parkov, ke koordinira IUCN, Medjunarodni savez za očuvanje prirode (International Union for Conservation of Nature and Natural Resources).

U nacionalni parki se ne vadu resurse. Človik onde more uživati divičansku prirodu i lipotu Zemlje, na koj biva.