Hrvatski centar u Beču je na temelju jednoglasne odluke neodvisnoga i stručnoga žirija dodilio svoju kulturnu nagradu »Metron« za 2010. ljeto gospodinu Hanziju Gabrielu, koruškoslovenskomu kompozitoru, tamburašu i zborovodji, koga odlikuje uz ostalo i dugoljetna suradnja s hrvatskimi tamburaškimi sastavi i ansambli u Gradišću i Beču. Predsjednik Hrvatskoga centra mag. Tibor Jugović je istaknuo uz ostalo kako je dodjela ove kulturne nagrade „vidljivi znak naše desetljeća duge suradnje sa Slovenci u Koruškoj, Štajerskoj i u Beču“, a bivši diplomat i donedavni predsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradišću kao i zadnji predsjednik hrvatskoga Savjeta za narodnu grupu, mag. Robert Sučić je čestitao Centru i Hanziju Gabrielu naglasivši uz ostalo kako da je „…odluka žirija izvrsna i dalekovidna…“. Laudaciju je držala glavna tajnica i predsjednica folklornoga ansambla Kolo-Slavuj gdja Gabriela Novak-Karall a pozdravnicu na slovenskom dr. Feliks Bister. Jačio je Oktet Suha a svirao hrvatsko-slovenski tamburaški sastav Fermate i ansambla  Kolo-Slavuj.

BEČ — Prilikom svetačnoga slavlja u čast odlikovanoga g. Hanzija Gabriela četvrtak, 11. novembra u prepunoj dvorani Hrvatskoga centra u bečkoj Schwindgasse 14 rekao je predsjednik Centra mag. Tibor Jugović kako „ov današnji dan, ova današnja priredba je nešto posebnoga u povijesti ovoga hrvatskoga doma u centru Beča. Ipak bi tribala ovakova priredba biti sama po sebi razumljiva i je jur davno potribna. Danas činimo to ča smo u prošlosti uvijek i naglašavali i prakticirali, ča nažalost ali nikada nije postalo po sebi razumljivo: da bi poštivanje i cijenjenje jedni drugih, narodnih grup u Austriji, manifestirali i u čašćenji i odlikovanji.

Sada ćete razumiti, zašto mi je posebno drago i zadovoljstvo, da kao vidljivi znak naše desetljeća duge suradnje sa Slovenci u Koruškoj, Štajerskoj i u Beču smimo i moremo istaknuti ovim odlikovanjem za Hanzija Gabriela. U medjuvrimenu nije već ni toliko važno, je li je Hanzi Gabriel više poštovan i cijenjen med Hrvati ili ipak med Slovenci. Važno je, da vidimo i da priznajemo, ča je sve učinio i postignuo na području kulture.

Hanziju Gabrielu se ovom malom i skromnom nagradom željimo zahvaliti za dosadašnje djelovanje, pred svim i na području muzike i tamburanja, a ujedno ga kanimo hrabriti, da nastavi suradnju s Hrvati u Gradišću a pred svim s nami ovde  u Beču.

U svojoj laudaciji, to je hvalospjevu, Hanziju Gabrielu istaknula je Gabriela Novak-Karall uz ostalo i to, da „…imamo svega za zahvaliti odlikovanomu. Motor i mentor je puno svega med koruškimi Slovenci, a u zadnji ljeti sve već i med gradišćanskimi Hrvati. Strastven je muzičar, pravi entuzijast, prije svega tamburaštva.

Mislim, da sirovi biografski podatki nisu toliko važni — to se more pročitati — važnije je to, ča stoji iza toga. Nedavno je navršio 70 ljet i prema tomu mu je i dugačka biografija. Ali ta ljeta mu se ne vidu, ako to smim reći, djeluje kao mlad junak, pun energije i elana, i nije razgovora s njim da ne bi govorio za nove ideje i projekte.

Kulturna nagrada »Metron 2010.« ada ide na Hanzija Gabriela — tako je odlučio žiri Hrvatskoga centra za ovu nagradu. To su dr. Štefan Benčak, dr. Marijan Brajinović, dr. Branimir Brezović, dr. Zorka Kinda-Berlaković i dr. Marijana Stoišić — uza to Petar Tyran i ja. Hrvatski centar od 2008. ljeta dodiljuje ovu Kulturnu nagradu gradišćanskih Hrvatov u Beču s nakanom da odlikuje zasluge i dostignuća u korist hrvatske narodne grupe kao i ostalih manjin. U svojem obrazloženju je žiri istaknuo desetljeća dugo muzičko i umjetničko stvaranje Hanzija Gabriela, koruškoga Slovenca u Beču, kao zborovodja, utemeljitelj i peljač različnih tamburaških ansamblov u Koruškoj i u Beču, kao aranžer i kompozitor sve u svemu pravi mentor tamburaštva. Dužička je lista tamburaških grup, ke je utemeljio i peljao Hanzi Gabriel i ke još danas podvara kao mentor.

U toj svojoj ulogi i svojem djelovanju ima odlične veze hrvatskim tamburaškim grupam širom Gradišća, a u prošlosti je usko suradjivao npr. s tamburaškim orkestrom »Ivan Vuković« u Pandrofu i s Tamburicom Štikapron, s tamburaškim sastavom Tambećari, ali i s doajenom tamburaštva u Gradišću, prof. Ferijem Sučićem, ki mu je — kako je sām rekao — bio svenek velik uzor. Hanzi Gabriel je aranžirao i komponirao bezbroj kusićev za tamburaške sastave, a vrhunci njegovoga djelovanja se moru najti u zbirki »Melodije« (1982.), to su pjesme Milke Hartmann, ke je harmonizirao odnosno oglazbio.

U 2005. ljetu je izašla velika monografija »Po sledeh tamburaštva na Koroškem« (skupa s Vlastom Lokar-Lavrenčič), a 2008. je napravio brošuru »25 let Fermata«.

Znači, iako kao mentor tamburaštva djeluje prije svega med Slovenci — a ja mislim da je onde jur zdavno to ča je naš Feri Sučić u Gradišću — sve već djeluje i med gradišćanskimi Hrvati. Prije svega je njegova zasluga sve uža i gušća suradnja na ovom polju, izmjena kompozicijov i aranžmanov a tim medjusobno obogaćenje, i to ne samo repertoara.

Na njegovu inicijativu i pod njegovim peljačtvom je izvedena slovenska praizvedba »Hrvatske maše« Hanesa Lasakovića, 2007. u Železnoj Kapli, a ljetodan kašnje je izvedbu ove maše (u crikvi Servitov u Beču) pokrenuo kao skupni projekt Kolo-Slavuja i ansambla Fermata prilikom 25-ljetnoga postojanja ovoga slovenskoga tamburaškoga sastava u Beču.

U ovoj odluki žirija je i dosta simbolike. Naravno to nije politička odluka, ali ipak je jasna politička poruka, pred svim i u pogledu na obljetnicu »90 ljet narodno glasovanje u Koruškoj« i sve ča je s tim povezano u prvom redu ča se tiče koruških Slovencev. Žiri se u svojoj odluki zgledao i na činjenicu da se koruški Slovenci isto kao i gradišćanski Hrvati boru za manjinska prava kao i za opstanak svojega jezika i kulture.

Hanzi Gabriel je kao dite — kako i kih tisuć Slovencev u južnoj Koruškoj — od Nacionalsocijalistov prisiljno iseljen na sjever Europe i je tim doživio tešku sudbinu. U tom pogledu je žiri željio i odlikovati Gabrielovo zalaganje za svoju narodnu grupu kao i za ostale manjine u Austriji i želji nagraditi njegov kulturno-politički angažman u povezivanju pred svim koruških Slovencev i gradišćanskih Hrvatov.“

Djelovanje društav u Beču, tako i Hrvatskoga centra je svenek bio i je i nadalje usmiren na suradnju svih narodnih grup, pred svim u Beču, a nagrada »Metron 2010.« za H. Gabriela je vidljiv znak i jasan izraz toga osvidočenja i držanja.

Centar tim jasno želji pokazati na širok spektar djelovanja u Beču i na to, da ova hrvatska ustanova u glavnom gradu Austrije u svojem djelatnom programu i svitonazoru želji ujediniti sve snage, ke djeluju u korist narodnih grup, a želji naravno i pokazati svoju solidarnost s onimi, ki se na isti i na drugi područji boru za svoja prava i za svoj opstanak.

Ako smim citirati glasnogovornika žirija, dr. Branimira Brezovića. Upravo Hanzi Gabriel u sebi ujedinjuje ova svojstva i osebine i zato s velikim veseljem i zadovoljstvom čestitamo ovoljetnomu dobitniku kulturne nagrade »Metron« na ovom odlikovanju.’“

U svojoj pozdravnici na slovenskom jeziku je dr. Feliks Bister istaknuo uz ostalo svoj zapis u dnevniku od 2. marca 1991. ljeta, kada se je vratio s pokopa Demetra (Metre) Karalla (1924.-1991.) i predsjednika Hgkd-a (1970.-1991.) „Danas smo u domaćoj gradišćanskoj zemlji položili najaktivnijega Hrvata, koga sam smio upoznati u Ligi za ljudska prava i naše Bečke djelatne zajednice. Uz zalaganje za prava austrijskih narodnih grup smo postali prijatelji. Njegovo duhovno zračenje…

O laureatu Hanziju Gabrielu je Bister rekao uz ostalo „…Dragi Hanzi, smim ti ovom prilikom kao jedna od prvih iskreno čestitati na primanju važne kulturne nagrade Hrvatskoga centra u Beču. Posebnost ove nagrade je u tom, da su se hrvatski kulturniki spomenuli Tvojih zaslug na glazbenom području — od tamburice do klasike — pred koruškimi funkcionari i prijatelji! U imenu bečkih Slovencev, ki su dobre volje ti valujem da smo ponosni na Tvoje djelo, jer si u svi desetljeći savjesni sudjelač na naši priredba, a uz ostalo si inicirao izložbu u Beču 2003. ljeta o prisilnom iseljenju koruških Slovencev, ča se je i tebe ticalo kao dite, kad si bio raseljen iz Koruške. Bog Te živi!“