Kako da ste sada počeli štati ov članak? Vam se je naslov vidio? Svaki pisac ima nek 10 sekundov, da štitelja potegne na svoju stran. Ako je znao formulirati razumljiv, pregnantan naslov, mu je štitelj ostao vjeran. Zato ste sada završili kod mene. Kako ada tekster ili teksterica moru zadobiti štitelja? Kako to djelaju naše novine? Kako bi to mogle dostignuti naše novine?

Jur naslov mora biti interesantan za štitelja. On mora biti pregnantan i razumljiv. Štitelj mora velje viditi, ku hasan ima od članka. Ako more profitirati od njega, a pritom i zabavljati se, će mu posvetiti svoje dragocijeno vrime. Zadovoljan će biti, ako dostane odgovore na svoja pitanja. Dobar komunikator, to je on, ki poruke šalje publiki, se zna zamisliti u ljude, za ke piše. On pozna teme, ke interesiraju njegove štitelje. On pozna i jezik, koga govori njegova publika. On zna, da je odgovoran za to, da štitelji razumu ono, ča on piše. Stručne i tudje riči piše samo onda, ako sigurno zna, da će je štitelj razumiti. Drugačije je zaman pisao svoj članak. Ljudi ćedu ga naime ignorirati. To je tako kot da gdo viče za pomoć, a nijedan mu ne priskoči. Ako štitelji rado čitaju njegove tekste, a pak još i do kraja, onda je kompetentan pisac. Za svakoga, ki piše je špot, ako mu štitelji uzvraćaju negativnu kritiku.

Svaki pisac kani, da mu štitelj ostane vjeran. On ga svenek nanovič mora motivirati i iskati njegovu simpatiju. On mora dostignuti, da štitelj klima glavom kot da veli: „Točno. Novinar ima pravo. I ja tako mislim!“ Zato je naša „Korunica“ ili kot se zove službeno „Kronen Zeitung“ tako popularna. Štitelj se stalno pita: „Se još isplati štati dalje?“ Ako izgubi fascinaciju za članak, je faljeno. Onda je pisac izgubio priznanje.

Pokazalo se je, da štitelji preskaču nerazumljive tekste, ar su im mučni. Dobar pisac je u stanju reći komplicirano dugovanje čisto jednostavno. On zna strukturirati svoje misli. U svakom odlomku se bavi samo jednim argumentom. Na početku članka piše najvažnije. O manje važnom uopće ni ne piše. Rečenice formulira tako, da hasnuje glagole, kade je nek moguće. On ne veli: „To se je čulo od njega“, nego: „On je to rekao!“ Pasivne formulacije ništ nisu izgubile onde, kade je aktiv moguć. Ako namjesto dužega izraza postoji kraći, ima kraći prednost. I tako pisac, ki nosi odgovornost za svakoga pojedinoga štitelja veli „tehnika“ namjesto „tehnologija“. Još jedna važna regula tekstera i teksterice je, da štitelju gleda u oči: Štitelj mora imati ćut, da se gdo s njim pomina. I tako si željimo, da se naše novine pominaju s nami na temelju spomenutih kriterijov.

      Agnjica Schuster *

*Agnjica Schuster je prevoditeljica za hrvatski i engleski jezik. U okviru znanosti prevodjenja (Translationswissenschaft) se bavi teorijom komunikacije.

Kategorije