Petar TyranNovo društvo ko je se p­o­javilo uz veliku medijsku pratnju će sigurno i bez sumlje protresti emocionalni svit u domaćoj gradišćansko­hrvatskoj sceni — i s ovkraj i s onkraj granice, svejedno s ke strane se gleda. Zapravo javno još nije došlo do nika­kove reakcije sa strane tradicionalnih starijih i mladjih društav gradišćanskih Hrvatov, niti u Austriji, niti u Ma­djarskoj ni u Slovačkoj.

Či­njenica, je da od vrhovnih za­stupnikov recimo Hrvatskoga kulturnoga društva u Gradiš­ću, Hrvatskoga kulturnoga i dokumentarnoga centra, H­r­vatskoga centra u Beču, Hrvatskoga akademskoga klu­ba, Društva gradišćanskih Hrvatov u Ugarskoj ili Hrvatskoga kulturnoga saveza u Slova­čkoj, niti ne od medjunarodnoga prikgraničnoga Koordi­nacijskoga odbora grad.-hrvat­skih društav i udrugov iz četirih susjednih zemalj (A, CZ, H i SK) nikoga nije bilo niti ne na sjednici proponentov novoga društva Hrvat S.A.M. niti ne na koncertu zbora Pax et Bonum 6. oktobra u Dvorcu Esterházy u Željeznu.

No, moguće nisu bili po­zv­ani ili znamda nisu kanili dojti? Činjenica je da ovo no­vo društvo polag inicijative biškupa Živkovića i uz ma­si­v­nu potporu Dijeceze i doma­ćih crikvenih krugov kao i Franjevačke provincije Bos­ne Sr­e­brene ima veliku paž­nju i sa strane Republike Hrvatske, Madjarske i Slovačke.

U prošlosti je bilo tako da je Crikva, Dijeceza Željezno, hrvatski klerus u Gradišću i Beču obavezno bio zastupan u tradicionalni hrvatski dru­štvi u Gradišću i Beču. Hrvatski farniki su bili u pro­š­lo­sti još i med predsjedniki ne­kih velikih društav ili u mje­rodavni funkcija, vidi Hkd, Hgkd, Hštd, Hak… Sa slab­ljenjem uticaja Crikve unutar sebe a kao i u društvenom životu (i Hrvatov i Hrvatic) je ovde došlo do promjene — a do sada najudarnije je bio raskol med Hrvatskom sekcijom Pastoralnoga ureda i Hkd-om. To je očigledno o­sobni problem peljačtva ovde i onde. Ne samo Crikva trpi od ispražnjenja crikav po hr­vatski i mišovitojezični seli, nego s tim u vezi slabi Crikva kao djelač i poktretač na kulturnom i jezičnom podru­čju u seli Gradišća.

Tu pogibelj je, najvjerojatnije stoprv sada, spoznao i biškup Živković, ki pomoću i franjevcev iz Bosne sada pokušava vratiti tu povezajuću ulogu Crikvi, konkretno u Hrvatskoj sekciji Pastoraln­o­ga ureda pri Dijecezi Željezno. Nije vjerojatno da će se nimški vrh crikvenih zastupnikov u Dijecezi dati zapreći pred hrvatska kola. Zato su biškupu dobro došli franjevci iz Bosne, ki su jako čvrsti i tradicionalistički u vjeri a pred svim i u narodnoj svisti. Kako je sām biškup ustanovio „kriza kroza ku idemo je kriza identiteta“. Tim je vj­e­rojatno mislio i hrvatski iden­titet. Je li su u tom biškupa svi njegovi novi suradniki i raz­umili, će se stoprv pokazati.

Kategorije