Sva četira evandjelja Novoga teštamenta nam povidaju o Mariji Magdaleni, čiji spome­n­dan svečujemo 22. julija. Dvo­ja nebiblijska evandjelja, Marijino i Filipovo joj atestiraju ose­bujnu blizinu Je­zušu. Uza to naglašavaju nje rav­nopravnu ulogu s apoštoli. Histo­rijski samo ma­lo zna­mo o ženi iz Magdale. Od samoga početka kršćanstva med stručnjaki posto­ji debata o tom, je li je Jezuš bio ože­njen, je li je imao apoštoli­cu Mariju Ma­gdalenu. Marija Magdalena je prva svidokinja Jezuševoga go­ristanja, morebit je bila njego­va apoštolica, a morebit još i njegova žena.

Je bila ipak sa­mo erotična grišni­ca? Zapadna crikva ju na svaki način ta­ko vidi. Ali u ranokršćanskom vrimenu su pos­tojale grupacije, ke su Mariju iz Magdale gle­dale kot peldodavnu apo­što­licu.

 

Iz svih četirih evandjelj proizlazi, da je Marija Magdale­na imala težak beteg, koga joj je Jezuš izvračio. Potom mu se je ona pridružila i ga sprohodi­la u Jeruzalem, kade je počela njegova kalvarija. Devet puti je u biblijski predaja govora o grupi žen, ke su nasljedovale Jezuša. U tom kontekstu je spomenuta i Marija Magdalena, veli teološki­nja Susanne Rusch­mann, ka je svoju disertaciju posvetila životopisu ove fasci­nantne že­ne iz Magdale. Ali Biblija ne spominja žene, ke su bile Jezuševe apoštolice.

 

Marija Magdalena je važ­na svidokinja Jezu­še­ve mu­ke, smrti na križu, polaganja u grob i goristanja. Za razliku od apoštolov ona ne pobigne. Neki stručnjaki mis­lu, da je Marija Magdalena ima­la ču­da važniju ulogu ne­go joj pri­znaje Novi teštamenat. Dvoja evandjelja, ka nisu ušla u Novi teštamenat i ka su nastala med drugim i čet­vr­tim stoljećem, su Marijino i Filipovo evandjelje. Ona po­tvr­djuju seksualnu ve­zu med Jezušem i Magdalenom. Iz njih proizlazi, da je Jezuš Magdalenu već ljubio nego dru­ge žene. Iz istoga vrimena datira i papi­rus­ni dokumenat već nego 1700 ljet star, na kom je pisano u kopts­kom jeziku, da je Jezuš za Magdalenu rekao, da je ona „njego­va že­­na“. Ipak to ni­je dokaz o tom da je bio s njom ože­njen. Spomenuti frag­menat je nastao oko 150 ljet po Jezuševoj smrti.

 

Crikva je Magdaleninu sli­ku tokom vrimen mi­nja­la. Dodiljen joj je nimbus griš­ni­ce-prostitutke, ka je Jezuševe noge mazala dragocjenim u­ljem. Tim joj je skinuta glori­ola apoštolice s autoritetom. Promjena imidža je us­ko povezana s hirarhijskimi strukturami od muži dominirane Crikve. Istočna crikva pri difamiranju Marije Magdalene nije participirala, veli teološki­nja Ruschmann. U pra­­vosla­v­ni crikva Magdalena kot apo­štolica do danas zauzima važno mjesto.

(Agnjica Schuster)

Kategorije