Gdo misli, da je kompetentan, ima problem, a ta problem je njegova bedavost, tojkavost, zjalavost. On je prebedav, -tojkav, -zjalav, da razumi da je mentalno ograničen. Dunning-Krugerov efekt opisuje to, kad ljudi o sebi mislu da su spametni, a drugi bedavi. Ljudi su za toliko bedaviji, čim već znanja i sposobnosti sebi pripisuju. Gdo nije kompetentan, ne zna da nije kompetentan, ali misli da su svi drugi bedavi, a on da je spametan.
On to misli zato, kad mu falu upravo one sposobnosti, ke su potribne, da bi spoznao, da krivo misli. Dan za danom smo konfrontirani s ljudi, ki sebe precjenjuju i sebi pripisuju megalomansko znanje. Te arogantne ljude zovemo narcisti. Ne samo da narcisti o sebi mislu da su supermani, nego oni o drugi mislu, da su bedaki, tojki, zjalani. Narcist sebe uzvišava, a istovrimeno druge ponižuje, premda ne zna ko znanje drugi ima, a niti ga interesira. Čim bedaviji je človik, tim samosvisniji je, velu uz Dunninga i Krugera i Bertrand Russel i Sokrat i Einstein i Darwin. Tuga je, da bedak kumaj more shvatiti, da je bedav, zato kad je bedav i sebe gleda kot maloga Boga. Gledati sebe kot maloga Boga more samo zato, kad sve probleme gleda simplicistički, naime priprosto.