Hvala Bogu sam odrasao u domaćem okrilju, u kom se je i na nacionalsocijalizam isto kao i na komunizam gledalo s istom distancom. Znam još kako se je kod nas doma svenek i naglasilo, kako su Hitler i Staljin bili isti razbojniki, isto kako su se odbili obadva totalitarni sistemi ke su oni zastupali. Pravoda su bila mlada ljeta velikoga broja nas već livičarski nastrojena i komunizam se je smio javno hvaliti dokle se je nacionalsocijalizam oduravao, odbijao i mu se je prilipilo sve najgorje ča je nek bilo moguće. Spominjam se još dobro, da se je doma uvijek govorilo o strahota, kim je „Hilter bio kriv“, ali i to kako „svit će koč doznati za sve strahote kim je Staljin kriv“. Nimška povijest i to ča su naciji zloga učinili, je dobrim dijelom dospilo na vidilo dana, iako se već čega odurnoga i strašnoga već nikada neće doznati, jer o tom nažalost već nijedan ne more povidati. Sovjetska povijest, Staljinovi zločini jako polako dohadjaju na vidilo dan, a i u ovom slučaju se čuda čega već nikada neće doznati — o čemu je generacija pred nami još znala, je doživila odnosno i nije preživila. Jedan primjer za desetljeća dugo falsificiranu povijest sa strane komunističkoga terorrežima u Sovjetskom savezu je masakr u malom selu Katynu u blizini ruskoga grada Smolenska, počinjenom med 3. aprilom i 19. majem 1940. ljeta. Duralo je do 1990. Dokle je Moskva priznala istinu: 1939. tisuće Poljakov se je pokušavalo spasiti pred nimškom vosjkom ka je dojurila u Poljsku. Ali su je sovjeti internirali a Staljin je 1940. dao zapovid, da ih se ubije kao „nacionaliste i kontrarevolucionare“. U lozi kod Katyna i u četiri drugi mjesti ubijeno je najmanje 22.000 Poljakov. Stoprv 1992. ljeta je iz Moskve u Poljsku stigla kopija naredbe za ubijanje. Nalog za obijanje je osobno dao Staljin, a masovne grobnice pronašli su nacisti 1943. ljeta. Po šokantnom otkriću prekinuti su diplomatski odnosi med ruskom i poljskom vladom u Londonu. Poljska danas od Ruske potribuje da to priznaje kao genocid, dakle narodopokolj. Ruska to i danas dalje odbija, jer se boji da bi to pokrenulo progon protiv preživilih počiniteljev. Koliko je i razumljivo je, da Ruska želji da se ovo poglavlje rusko-poljskih odnosev pripelja kraju, ali mira će biti stoprv onda, kada bude poznata cijela istina i gdo točno su bili počinitelji. U tom smislu se smi viditi i sastanak ruskoga premijera Vladimira Putjina s poljskim kolegom Donaldom Tuskom u Katynu. Naime, Putjinova politika u vezi s sovjetskom prošlošću sastojala se je u umanjivanju nje monstruoznosti. A novije očigledno minja svoju politiku. A sada ta ponovna katastrofa za Poljsku, u koj je opet izgubila znatan dio svoje političke elite — ovput u nesrići!

Kategorije