U zadnjem broju naše kolumne smo odredili neka pravila, kada je G množine u ženskom rodu kratak.
Postoju ali i imenice, kade si nismo svenek sigurni, je li imaju dugu ili kratku množinu, jer su u našoj književnoj tradiciji potvrdjeni dva obliki. To su npr: dolina — dolin/dolinov, črišnja — črišanj/črišnjov, cigla — cigal/ ciglov, divojka — divojak/divojkov, sestra – sestar/sestrov, krajina – krajin/krajinov itd. U ovakovi slučaji se preporučuju kratki obliki. Ada, bolje i pravilnije je reći: Došlo je pet divojak. Gradišće je zemlja lipih krajin. Bez mojih sestar ne kanim otputovati.
Ipak imamo u ženskomu rodu i velik broj imenic, kade nije moguće tvoriti (bilden) kratak oblik, kao npr.: majka — majkov, čitanka — čitankov, torba — torbov, plahta — plahtov. U ovu grupu spadju i riči tudjega porijekla: rajna — rajnov, gimnazija — gimnazijov, opera — operov, arija — arijov, itd. Zato je pravilno: Kod naših majkov se je jur skoro zgubio običaj nošenja rupca. U adventu smo imali sedam priredbov meditativnoga karaktera.
Kot vidimo, nije svenek lako odrediti pravilan oblik G množine. Jedno od pravil je ali svakako, da se kratkomu obliku daje prednost, ako postoju dublete.
I kod imenic sridnjega roda je G.mn. obično kratak: nebesa — nebes, pismo — pisam, pitanje — pitanj, selo — sel, itd.: Rado se spominjam dalmatinskih sel. Po predavanju su študenti postavili profesorici dost pitanj. Prošlo je vrime ljubavnih pisam, jer sada je došlo vrime sms-ov. I kod ovih imenic se u naši govori jur dostkrat čuje dužičak oblik (pitanjev, selov, pismov), vjerojatno pod uticajem deklinacije imenic muškoga roda. Ipak je kratki a ne dužički oblik pravilan!
(Zorka Kinda Berlaković; 53)