I danas ćemo se još baviti jednačenjem po zvučnosti. U prvom dijelu na ovu te­mu smo se bavili obezvučiva­njem, ada kada zvučni su­gla­snik nastaje bezvučan. Zato bi sada svakomu od poštovanoga štiteljstva moralo biti jasno, zač se piše Filežac, ali zač Fileška. A isto tako zač je stanovnica Zagreba Zagrepčanka.

Danas ćemo se baviti obrnu­tim slučajem kod jednačenja po zvučnosti, naime ozvu­či­va­njem ada procesom, kada be­z­vučan suglasnik nastaje zvu­čan. Do ozvučivanja ne doha­dja tako čudakrat kotno do obezvučivanja i zato ima­mo ovde i manje primjerov.

Alternaciju s/z ili minjanje s u z imamo npr. u gost - gozba, glas - glazba. A minjanje t u d imamo kod svat – svadba, trga­ti – trgadba, prositi – prosidba, ženiti – ženidba. U primjeru svi­dočiti – svidodžba moremo opaziti minjanje č u dž.

Do ozvučivanja dohadja većkrat i kod svršenih aspektov. Poznato je da prefiksi is- ili s- pokazuju na to, da je ča zavr­šeno: peći – speći, ispeći, govoriti – sprogovoriti, kuhati – sku­hati, kinuti – skinuti, a logično je, da se i ov prefiks s- minja u z- pred zvučnimi suglasniki: brojiti – zbrojiti, gnjaviti – zgnja­viti, govoriti – zgovoriti se, grabiti – zgrabiti.

A ozvučivanje morebit najbo­lje ilustrira sljedeći primjer: V­elimo s Bogom ali Zbogom.

Pravoda imamo i kod obezvu­čivanja i ozvučivanja iznimkov, ali o tom drugom prilikom. Za kraj si još pogledajmo primjere u rečenica: Oni su nas kanili dobro pogostiti i zato su napravili pra­vu gozbu. Ostanite svenek povezani s Bogom! Moram projti, i zato ostanite mi dobro i zbogom! Pri svadji mu je zbrojila sve njegove propuste a onda joj je bilo laglje (s+ brojiti). Oni su jur skopali zemlju za pivnicu (iz+kopati). Došao je s desne strani. Zdesna od njega je ležala tor­ba.

(Zorka Kinda-Berlaković; 81.)