Rijetkokrat mislimo na prošlost naše uže domovine Gradišća, nekadašnje zapadne Panonije. Nekada je ona bila pojas izmed austrijske granice i rijeke Rabe, politički dio Svetoštefanske zemlje od 1000. do 1921. ljeta. Pred tim u ranom sridnjem vijeku dio Avarske države. Ni danas se ne more točno reći ki su bili ti Avari ali se zna da su u njevoj državi u našoj krajini bili Slavi doma. Iz toga vrimena imamo nazive: Uzlop, Cikleš, Filež, Borištof, Trajštof, Narda, Čajta, Vincjet, Illmitz, Goberling, Grodnau, itd. itd. … nazive rijek: Raba, Rabca, Pinka, Lafnic, Ikva, Kerka, ili Pliša na Runačkom brigu itd.
Avare je pokorio i uvrstio u svoju državu franački kralj Karlo Veliki. Kada su Ugri došli tijekom 10. i 11. st. su u ovoj krajini načinjili pograničnu, zašćitnu krajinu, tzv. „gyepű”, to znači ledinu s osiguranimi prijelazi na zapad, kako su bila Bečanska vrata ili Šopronska ili Bortanska. Ugarski kralji Árpád su osigurali granicu sa Sekleri, Pečenegi, Rusi i sa zmožnimi nimškimi „hospites“ tj. naseljeni gosti kako su to bili: Poth, Hunt-Pazman, Gutkeled, Hahold, Mattersdorfer-Forchtensteiner itd. Oni su donesli u zemlju i mnoge naseljenike iz Bavarske, ki su skupa s Ugri obdjelivali i kultivirali zemlju i s rukotvorci osigurali bogatstvo zapadne Panonije. U sridnjem vijeku su se pak etablirale velike i zmožne, gospošćine, ke su čudakrat bile kao kraljevska dobra založene Habsburgovcem. Kad su Turki u 16. st. svojimi pohodi dosegli i do ovih krajev (St. Gotthard, Kiseg, Beč) su decimirali i ovdešnju starosjedilačku djelatnu snagu, tako je otvoren put za dodatno naseljenje s Hrvati. Od tada imamo tri brojne narode u ovoj krajini. Najbrojniji su bili Nimci, na drugom mjestu Hrvati. Na jugu zemlje je bila i veća grupa Vendov (Windische) naseljeno. Stoprv na tretom mjestu Ugri. Vrimenom su došli još Cigani i Židovi u zemlju.
Tijekom 19. stoljeća u nacionalni pokreti su Ugri zaposjeli upravna mjesta i počeli svojom kulturom širiti tzv. hungarizam, čim su i druge narodnosti podredili madjarskoj nacionalnosti. Najvidljivije i danas u madjarizirani imeni druge narodnosti.
Nimci, Ugri i druge nacionalnosti su od sredine 19. st., točnije od revolucije 1848. nacionalistički orijentirani. Tako imamo od toga vrimena i prve rasprave o priključenju zapadnougarskoga teritorija na austrijski, nimški teritorij. Akutno je sve to nastalo prilikom razvalenja Austro-Ugarske Monarhije. I dokle su se Nimci počeli organizirati u tom pitanju, su Ugri pokušavali postaviti protivtežu. Austrija se je u pitanju zapadne Panonije ćutila u pravu, jer je teritorij dodiljen u mirovnom ugovoru u St. Germainu (1919.) njim, a Ugarska u Trianonu (1920.) pritisnuta na predanje zapadne Panonije. No to nije išlo kao po loju.
Ugri su se branili tzv. nimškom autonomijom, „cunjavom gardom“, Lajta-bánságom, napadi na austrijsku žandarmeriju i teritorij kako Kršljona, Bruke, St. Margarete, Cindrofa i na jugu. Ali istotako i diplomacijom, kako to vidimo u Venecijanskom Protokolu. Austrijanci pak s poznatom Heancenrepublikom, pokretom „Deutsch-Westungarn“, velikim propagandističkim aparatom iz Beča i Mjesta.
U tom procesu su: Ugarska Sovjetska Republika, pokusi restauracije kraljevstva od Karla IV., češki plan koridora, potribovanja priminjenja narodnoga glasovanja na cjelokupnom teritoriju, nagražanje Austrije, da će pristupiti Maloj Antanti, cesarski manifest i knjiga Popovicijeva samo epizode na putu do samostalnoga Gradišća. A Hrvati u tom kaosu opet na litici vage morali su odlučiti se u životni pitanji, kako su se to morali jur u 16. stolkjeću, kad su došli u zapadnu Panoniju, Dolnju Austriju, zgornju Ugarsku (današnju Slovačku) i Moravsku.
I tako dojde zapadna Panonija 1921. kao nova pokrajina starim austrijskim krunskim zemljam. Na početku se zove onako nesigurno Heanzenland (1918/1919.), ko ime se je ali i špotljivo upotribljavalo, od 1919. lj., postupačno po Adalbertu Wolfu: Vierburgenland, pak Dreiburgenland od čega ostane samo Burgenland. Hrvatsko ime Gradišće je po nimškom Burgenland po Mati Meršiću Miloradiću.
(NB)
Kategorije
Slike
