Dvi momčadi - Mali jezični savjeti

U hrvatskom, a tako i u gradišćanskohrvatskom jeziku, imamo imenice ženskoga ro­da, ke u Nsg ne završavaju na –a kotno npr. žena, ruka, sestra, noga, nego na suglasnik/konsonat: noć, kćer, mat (mati), ljubav, novost, starost, slabost, narav, vist, svist, pratež, stran, momčad

Ovakove imenice se dekliniraju (ili: sklanjaju) po pose­b­noj deklinaciji, ka se zove 3. deklinacija ili i-deklinacija. Naziv i-deklinacije dohadja od toga, da je nastavak u mnogi padeži –i: Ne morem živiti prez/bez ljubavi. U starosti smo čudakrat sami. S ovakovimi visti nisam računala. Bojim se njegovih čemernih misli. O­badvi momčadi su se igrale do­b­ro ali s ovom momčadom smo zadovoljniji.

Pogledajmo si deklinaciju ovih imenic u jednini: N: klup, ljubav, misao, G: klupi, ljubavi, misli, D: klupi, ljubavi, misli, A: klup, ljubav, misao, V: klup, ljubav, misao, L: klupi, ljubavi, misli, I: klupom, ljubavlju/ljubavom, mišlju/mišljom.

Kako vidimo je u instrumentalu moguće već nastavkov: 

Nastavak –om moru imati sve imenice ove deklinacije, prednost se daje ali nastavku –ju, ako je to moguće: s obiteljom > s obitelju, krvljom > krvlju.  ričom > ričju, lažom > lažju, spovidom > spovidju. Nastavak –ju zvuči svetačnije. Zato se u liturgiji i moli: „Ričju i mišlju, činom i djelom…“ Ipak, kod nekih imenic je moguć samo nastavak -om: klupom. prate­žom, momčadom.

Nastavak –ju prelazi u –lju: Kod imenic, ke završavaju na labijale (usnične suglasnike – p, b, v, m), se pred nastavak -ju zbog lagljega izgovora dodaje „epentetsko l“: skrbju > skrb­lju, krvju > krvlju

Nastavak se minja zbog jotacije: Kod imenic, ke završava­ju na dentale (zubne su­glas­nike – t, d, l n) more zbog lagljega izgovora dojti do jo­tacije (minjanja glasov): mi­s­lju > mišlju, mastju > mas­ću > mašću, kripost > kripošću.

Nastavak –u: imaju sve ime­nice ke zavržavaju na ć, dj, lj: noću, pomoću, obitelju.

Ovo je čuda pravil na jednom mjestu, ali su naši stari rekli „Prez muke nij nauke“, a uz malo govorne prakse ćemo si i laglje zapametiti, ki nastavak odgovara pojedinoj riči.

(Zorka Kinda Berlaković; 27.)