U gradišćanskohrvatskom književnom jeziku imamo dost imenic stranjskoga porijekla kade imamo i izraz hrvatskoga porijekla, ada domaći izraz. Obično se u književnom jeziku kod takovih dubletov prednost daje domaćim izrazom. Samo tako si moremo očuvati naše domaće bogatstvo. Ipak ćemo iz stilskih razlogov (npr. u pjesničtvu ili ako kanimo markirati izraz, ili u sms-poruka, kade rado koristimo i dijalektizme) znamda koristiti imenicu biro a ne imenicu ured.
Kako dekliniramo/sklanjamo imenicu biro? U našoj Gramatiki (str. 99) piše sljedeće: „Imenice, preuzete iz drugih jezikov, ke završavaju na samoglasnike –i, -e, -o- u, ki su dio osnove, ponašaju se zvećega kot imenice prez nastavka, ter se cijeloj riči dodaje nastavak.“ Tako dekliniramo/ sklanjamo imenicu biro na način, kao i ostale muške imenice, ke završavaju na konsonant/suglasnik..: Jd: N biro, G biroa, D birou, A biro, V biro, L birou, I biroom; Mn: N biroi, G biroov, D biroom, A biroe, V biroi, L biroi I biroi.
Isto tako se dekliniraju riči sako ili nivo.
Primjeri u rečenici: Ti se vidu moji dva novi sakoi? U birou (pravoda moremo i reći „u uredu“) je svenek jako čuda djela. Naši biroi (uredi) su u prizemlju. Čudim se tvojemu sakou, kade si si ga nek kupio? Ona nije zadovoljna s nivoom u tečaju.
Kot smo sada ustanovili, se ada stranjske riči uklapaju u naš hrvatski deklinacijski sistem. I zbog toga nij potribno takove riči pisati crticom, npr. „u biro-u, naši novi sako-i“, ča se većkrat vidi, ča je ali svakako krivo.
(Zorka Kinda Berlaković; 72.)