Svega smo dozvidili, do­čuli, doznali i iskusili u ovoj minuloj izbornoj kampanji, ka od subote nave­čer mora mučati i mirovati, jer su nedilju, 15. oktobra izbori za Savezno vijeće odno­s­no za Austrijski parlament a tim i za Saveznu vladu a ne na zadnje i za saveznoga kan­­celara. Kako se sada čini ov­put žena još neće dojti na red. Ako Kerna već ne bude će dojti na red Doskozil a stoprv onda Rendi-Wagner. Ako Kurz ne uspije, ne bi znali ka žena bi stupila na njegovo mjesto. Ako Strache ne bude, znamda nekade na kraju repa stoji Dagmar Belakowitsch?

Bilo kako, polazimo hipotetski od toga, da ova cijela p­r­ljava, umazana izborna kam­panja — sada se je i kod nas ućaćio anglicizam dirty cam­paigning, a nimška rič za to se zapravo uopće ne koristi — nije ostavila bogzna kakove slijede i trage u biračkom tijelu u Austriji, dakle kod biračic i biračev. Čini se ovo kao u imaginarnom svitu, s fake news, dakle s krivimi, po­folišenimi odnosno lažnimi visti. Mogli bi to prispodobiti s financijskim svitom tzv. bitcoin, to su lažni pinezi. Ne­ki su na to nasjeli i si sada gla­vu trapu ili čupaju vlasi zbog toga. Ali široku javnost to zapravo ne interesira, jer niti ne zna zato odnosno to uop­će ne razumi. A ki se kreću i surfaju tako­zvani socijalmedia, tj. u i bez­brojni internet-forumi, i ljudi, kim je to već hobi i ki kanu biti na kucaju žile kucavice političkoga ili  društvenoga života. Ali koliko je tih? A gdo zna je li ovi fake news, dakle sve ove laži i izmišljotine ke su neke boles­ne glave izvukle iz zdolnjih gać i grudjankov siromahov političarov i političarkov uop­će zanimaju većinu ljudi? Ni­je li znamda tako, da je ovo samo veliki mjehur, koga su neki „srebrni kameni“ napu­hnuli od dana u dan, dokle su mjerodavni akteri konačno uvidili, koliko sami sebi škodu — a manje drugim.

Ako polazimo od toga, da najspametnije glave nećemo najti u politiki, onda moramo polaziti i od toga, da ovimi social medias baraću ljudi iz tretoga i četvrtoga reda. Kre­ću se u imaginarnom svitu u napuhnutom mjehuru, a ako pukne od toga već nije ni tra­ga ni slijeda, samo je nekim do­bro zasmrdilo. 

Ali ni je li tako, da najveći dio biračev i biračic tu smrdljavinu niti ne opaža niti ju je ne duši — iako se stalno za nju govori, piše i izvješćava. Pravoda, po izbori ćedu se oni, ku nisu uspili, zgovarati na ovu muslavu kampanju i ćedu se žaliti da im je to sta­lo glase a konačno i bolji rezultat. No, nije li tako, da naj­veći broj ljudi ipak još bira i daje svoj glas tomu i toj, ki i ka im najbolje odgovara i po licu, karakteru, programu i svitonazoru? Najvjerojatnije moremo polaziti od toga da je ov cijeli dirty campaigning fake, laž, a neki su tomu išli na lepak. Ča bi Kreisky re­kao o tom? Najvjerojatnije da je to sve „pazdac u rešetu!