I u gradišćanskohrvatskomu književnomu jeziku postoji vokalizacija kao i u hrvatskomu jeziku, ada prelazak suglasnika –l u samoglasnik –o na kraju riči ili na kraju sloga.
Vokalizaciju imamo i kod imenic i kod pridjevov i kod glagolov. Danas ćemo se ba viti vokalizacijom kod imenic. Kod imenic muškoga roda prelazi –l na kraju riči obično u –o, pak je pravilno: andjel > andjeo, posal > posao , kabal > kabao . Primjeri: S neba je došao andjeo… Ov posao me uopće već ne veseli. Moram si kupiti novi kabao, jer stari je dostao škulju.
Samo kod riči dijel/dio su oba dvi varijante i u književnom jeziku dopušćane, premda ćedu naši ljudi iz sjevernoga Gradišća preferirati dio a govorači i govoračice iz sridnjega Gradišća dijel. Frakanavci pravoda ćedu izgovarati dio, iako živu u sridnjem Gradišću. I u južnom Gradišću se u većini govorov koristi izraz dio , ki je uobičajen za naše štokav ske govore. Ovo je jedina rič, ka je u gradišćanskohrvatskom jeziku pravilna i sa suglasni kom –l i sa samoglasnikom –o na kraju riči. Zato se more reći: Jur čekam tri tajedne na rezervni dio za moj auto. Prvi dio romana mi se bolje vidi ne go drugi. a isto tako Jur čekam tri tajedne na rezervni dijel za moj auto. Prvi dijel romana mi se bolje vidi nego drugi.
Pravoda imamo i kod vokalizacije iznimke: Riči vol i stol pišemo svenek s konsonan tom/suglasnikom na kraju riči. Ovde se završni suglasnik nikada ne pretvara u –o.
Pažljivi čitatelj ili pažljiva čitateljica će se sada pitati, zač nismo spomenuli rič sol . Odgovor je jasan: rič sol je ženskoga roda, a vokalizacija se javlja samo kod imenic muškoga roda.
(Zorka Kinda Berlaković; 56.)