K 80. rodjendanu se zvećega pišu retrospektive o jubilarovom djelovanju. I kod našega slavljenika bi prez većega iskanja našli priličan broj zaslug, djel i odlikovanj. O simpoziju u čast Nikole Benčića prilikom njegovoga 75. rodjendana pisale su Hrvatske novine opširno. Jur njegov dotadašnji opus dao bi slavljeniku pravo, da se postavi na najviši pijedestal u red s najzasluženijimi velikani našega maloga naroda. Bibliografija njegovih djel u »Zborniku o Nikoli Benčiću« spominje do 2016. ljeta 616 jedinic, a nje sastavljač Petar Tyran sām priznaje, da nije potpuna. No Nikola nije ni na mig razmišljao o tom, splazniti na neko visoko podnožje ili sjesti u komotni naslonjač, uzdisajući tamjan kadionic i uživajući različne hvalospjeve.
U ovi peti ljeti po simpozijumu mu stvaralačka snaga i znatiželja (a i ljudi) nisu dali mira, a da ne doda vijencu svojih ostvarenj već listi, nego ih mnogi drugi dospenu uplesti u svoj lovorov vijenac tijekom cijeloga svojega aktivnoga života. U tom relativno kratkom razdoblju izašli su od većih ostvarenj četiri sveski o hižni imeni u hrvatski seli širom Gradišća i zapadne Ugarske, pri kom opširnom djelu Nikola Benčić nije samo obdjelao imena južnoga Gradišća, nego je u sažetom i vrlo preglednom uvodu predstavio svako pojedino selo s podatki o zemljopisu, govornom krugu, o povijesni varijanta selskoga imena, o fari, o znamenitosti i o razvitku stanovničtva. Tim olakšava takorekuć ne samo stranjskim korisnikom orijentaciju o zastupljeni seli, nego potiče i same stanovnike dotičnoga sela, da se počnu baviti osebujnošću svoje najbliže okolice.
Istančana ćut za to, ča je Gradišćanskim Hrvatom na duhovnom polju najjače potribno, potakla je jubilara sigurno i k suradnji na drugom jednom projektu, čiji plod je pred kratkim predstavljen u Zemaljskom študiju Orf-a u Željeznu, to je »Povijest Gradišćanskih Hrvatov«, napisana u suradnji sa Štefanom Zvonarićem i Miroslavom Šašićem. U dosadašnji austrijski udžbeniki za povijest se je uloga Gradišćanskih Hrvatov jako zanemarivala. No za identitet i zdravu samosvist pojedinca je od velike važnosti ne samo poznavanje peršonskih podatkov i vlašće obitelji, nego i znanje o narodu, komu pripada, ča je ta narod pridonesao i pridonaša duhovnomu, društvenomu, kulturnomu i gospodarstvenomu razvitku svojega kraja u sadašnjosti i prošlosti. Ova knjiga nudi potribne informacije, kih u udžbeniki većinskih narodov ne moremo najti, a to znanje ponudja i djakom i nam odrašćenim. Predestiniran autor takovoga pregleda je prez svake dvojbe naš Nikola Benčić, ki je zažiljen u svi tri kulturni krugi, ki su mjerodavni za naše područje, u hrvatskom, ugarskom i austrijanskom, skupa s odličnim znanjem i trih jezikov te krajine.
Tim intimnim poznavanjem našega kraja su protkana sva Nikolina djela od prvih danov njegovoga znanstvenoga djelovanja, početo od disertacije o Miloradiću. Fascinacija za pjesnika i znanstvenika Miloradića nije ostavila Benčića do dana današnjega. Nikola se tuži, da se o Miloradiću nije pojavila niti jedna monografija, pa se odužuje velikomu umjetniku riči i znanstveniku knjigom »Miloradić. Život djelo i poslovanje Mate Meršića Miloradića 1850.-1928.«, ku je izdao projduće ljeto u vlastitoj nakladi. Pokidob da su jur sve knjige toga izdanja podiljene, a zanimanje veliko, Hkd je preuzelo drugu nakladu. Po mojem skromnom mišljenju knjiga sliši na stol svakoga Gradišćanskoga Hrvata, komu je na srcu naš lipi jezik. Stoprv Miloradić je našemu jeziku na genijalan način otpro one izražajne mogućnosti, ke odlikuju moderni književni jezik.
Najistaknutije mjesto u Benčićevom opusu zauzimaju dvi knjige »Književnost gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921.«, Zagreb 1998. i »Književnost gradišćanskih Hrvata od 1921. do danas«, Zagreb 2000, čije drugo prošireno izdanje je izašlo 2013. u nakladi Zigh-a.
U tom djelu daje autor pregled cjelokupnoga književnoga stvaranja Gradišćanskih Hrvatov. Uz akribično sakupljen i pregledno predstavljen materijal imaju knjige i tu veliku prednost, da donašaju i primjerke iz svake grane naše književnosti, med njimi i neke teško pristupne tekste. U kratki i sažeti uvodi i ocjena odredjenih razdobljev kot i stvaralačtva pojedinih piscev nas autor upoznaje s glavnimi predstavniki naše književnosti. S punim opravdanjem smatramo Nikolu Benčića najboljim poznavateljem gradišćanskohrvatske literature. Kot dugoljetnomu pedagogu poznate su mu i potriboće u školi. Naši djaki se u školi upoznavaju skoro isključivo s predstavniki nimške i rijetkimi primjeri svitske literature, pak u nji s vrimenom raste sve već ćut, da sami nimamo nekih spomena vridnih predstavnikov pisane riči. A asimilaciji ništ ne pomaže bolje nego kompleks manjevridnosti. Znajući za tu činjenicu, akademik Nikola Benčić dao je našim djakom i študentom u ruke knjigu, ka će je svojim opširnim gradivom i svojom razumljivošću poticati na podrobnije bavljenje našom književnošću, a učiteljem nastavno pomagalo, na temelju koga neće već biti moguće zaobajti u školi našu duhovnu povijest.
Ako k tomu još dodamo njegove knjige o kazališću i mnogobrojne članke, onda je u Gradišću ostao kumaj ki književni pokušaj na hrvatskom jeziku, koga Nikola Benčič ne bi bio opazio i na svoj pozitivni i dobrohotni način ocijenio.
Naš gradišćanskohrvatski duhovni vidokrug Nikola širi i svojom bogatom izdavačkom djelatnošću i svojim poticanjem i pokazivanjem na polja, ka čekaju, da je gdo obdjela. A čudaputi, kad se ne najde težakov, gospodar se sam primi posla. Njegovu suradnju i na svi naši veći jezični projekti i priznanja, ka je stekao u zemlji i izvan nje, prikazana su jur opširnije u novina, televiziji i na radiju.
Nam još samo preostaje, da mu od srca čestitamo i poželjimo još mnoga ljeta u zdravlju i poletu, no i u veselju u krugu njegove obitelji. Zahvaliti se moramo i Eriki, ka si je strpljivo dilila Nikolu s njegovimi mnogobrojnimi zadaćami.
Dragi Nikola, dopusti mi još dodatnu želju: Da budeš mogao malo mirnije uživati svoja zrelija ljeta, željim ti da najdeš tu kariku, on „missing link“ na lancu, ki bi povezao prekinuti lanac med Mekinićem i Horvaczkim evangyelyem.
Ad multos annos!
(Ivo Sučić)