Na poslidnjem sastanku Europskog vijeća dogodio se popriličan zaokret, u komu je detencija, u smislu zaustav­ljanja i zadržavanja, postala nova politika EU prema neregularnim migrantom.

STRASBOURG — Detencija — u smislu zaustavljanja, za­državanja, pak i pritvaranja —je neizrečena, ali definitivno n­ova politika Europske unije prema neregularnim migrantom. To je zaokret ki se je du­go valjao iza brigi, ali ki se je u političkom smislu dogodio na poslidnjem sastanku Europ­skoga vijeća u četvrtak i petak prošloga tajedna u Bruxellesu.

Zadržavanje u „kontrolirani centri“ u država članica EU. I zadržavanje u „regionalni plat­forma za iskrcavanje“ izvan EU, u ke bi spašeni migranti sa Sredozemnoga morja ubuduće tribali biti vraćani. Još kad se tomu pridoda i rječnik kim se je počeo služiti pred­sjednik Europskoga vijeća Do­nald Tusk, a ki analiziramo ne­što kasnije u ovoj kolumni, ja­s­no je da se je dogodio velik za­okret u smiru stvaranja „tvr­djave Europa“, morebit ne potpuno neosvojive, ali svakako teže osvojive za neregularne migrante nego do sada. I kad se, na koncu, svemu tomu doda i ishod političke krize u Nimškoj, odnosno sukoba kan­celarke Angele Merkel (Cdu) i ministra unutarnjih poslov Horsta Seehofera (Csu) oko toga koliko Nimška triba biti zatvorena za sekundarne migracije tražiteljev azila u EU, nima nikakove dvojbe oko to­ga da je smir kim se ide u migracijskoj i azilantskoj politiki upravo to: zaustavljanje, zadr­žavanje, pritvaranje. Gdo je pobijedio u klinču Merkel i Seehofera? Obadva. Ali Seehoferova strana pobjede nije beznačajna jer kompromisno rješenje podrazumiva uspo­sta­vu „tranzitnih centrov“ u blizi­ni nimških granic, ča morebit nije doslovno odbijanje tražiteljev azila na samimi graničnimi crtami, kao je tražio Seehofer u svojem master-planu koga je Merkel odbacila, ali je nešto vrlo slično tomu. Jer, id­eja je da tražitelj azila ki pre­dje nimšku granicu bude zadr­žan u tranzitnom centru od­mah po granici i da ovde, o­kru­žen ogradom i bodljikavom žicom, čeka dozvolu da produ­ži dalje, odnosno udje u Nim­šku s legitimnom šansom da podnese zahtjev za azil, ili če­ka odbijanje takove dozvole i, umjesto ulaska u Nimšku, sla­nje najzad istim smirom iz ko­ga je došao. Predsjednik Csu-a Seehofer, i kritičari Merkeličine politike dobrodošlice pre­ma migranti unutar nje stranke Cdu, su dugo vrimena iskali uspostavu takovih tranzitnih centrov na granica. Sa­da su ih i dostali. Merkel je takaj dostala zadovoljšćinu jer nije dopustila Seehoferu da provede jednostrano rješenje ko bi, po njoj, bilo nelegalno i ko bi izazvalo lančanu reakciju upe­ljanja graničnih kontrolov u ni­zu drugih držav članic Schen­genske zone. Dostala je i to da je izbignut raspad saveza Cdu/Csu i pad nje vlade, s kom bi vjerojatno propala i Merkeličina karijera. Kance­larka je, dakle, preživila još jednu dra­mu i dočekala se na noge.

No, oslabljena je politi­čki (još ćedu dugo odzvanjati See­hoferove riči da neće do­zvoliti da ga smini kancelarka ka ne bi ni bila kancelarka da nije njega i Csu-a), a nje mig­rantska i azilantska politika oslabljena je zaokretom ki se dogodio u smiru zatvaranja otvorenih vrat i šlusa kulture dobrodošlice.

Da, ovo je šlus. O tom govo­ri i Donald Tusk, kad u poziv­nom pismu čelnikom 28 držav i vladov uoči summita piše da, pojednostavljeno, moraju po­stati tvrdji i grublji u migracij­skoj politiki jer ćedu, u suprotnom, na vlast dojti neki stvarno tvrdi i grubi junaki u obliku anti-EU, anti-liberalnih autokratov.

(T. Krasnec)

Kategorije