U okviru »Hrvatskoga dana« 29. decembra u Čunovu (Slovačka) je bila prezentacija dvojezične, hrvatsko-slovačke knjige, monografije o selu »Čunovo naše selo/naša obec« čiji su autori sin sela dr. Jive Maász i Jožef Malinarić iz susjednoga Rosvara (Rusovce). Knjigu je predstavio Petar Tyran a muzički okvir su dali Jurica Maász i Rado Janković ml. na klaviru kao i Čunovski tamburaši. Po prezentaciji su zasvirali domaća grupa Mustang i Štrabanci iz Koljnofa.

ČUNOVO — Jive Maász je sabirač i autor (skupa s Jožefom Malinarićem) dvojezične knjige, monografije »Čunovo naše selo/naša obec«. Kako je u svojoj recenziji o knjigi rekao Petar Tyran „Veliko je veselje i radost a još veće je zadovoljstvo, da je Maász svojim Čunovcem na jednu stranu, da je Hrvatom u Slovačkoj na drugu stranu, da je cijeloj gradišćanskohrvatskoj zajednici na tretu a ne na zadnje i cijeloj hrvatskoj zajednici širom svita na četvrtu stranu napisao i poklonio uvu knjigu.

 

A da bude pentagon, dakle peterokut kompletan, da je domicilnoj Slovačkoj a takaj i slovačkomu narodu poklonio ovu knjigu, ovu monografiju u rodnom mu i domaćem selu. Knjiga je ne samo informativna i poučna nego i jako bogato ilustrirana fotografijami i mapami kao i povijesnimi zemljopisnimi kartami.“ Izdavač ove knjige je Hrvatski kulturni savezu u Slovačkoj a tim naravno financjer ovoga velikoga projekta, ki će ostaviti svoje trage ne samo u Čunovo, nego i daleko prik zemaljskih i državnih granic.

 

Kako je nadalje naglasio P. Tyran „…čitat ćete ovu knjigu velikim zanimanje, a znamda još većom znatiželjom listati u njoj od početka do kraja — a pak opet najzad od kraja do početka — dokle ste vidili i točno pogledali sve slike i dokumente, mape i zemljopisne karte u njoj. A kad ste ju pak nekoliko puti prelistali i točno pogledali ćete početi i čitati u njoj, a uvjeren sam, da mnogi od vas nećedu moći prestati čitati, da ćedu neke odlomke ponovno i ponovno pročitati.“

 

Čuda čega Čunovci znaju o vašem selu, već čega znaju manje i dost je toga ča već nisu ili još nisu znali. Da to sve sada imaju u ruka — dobro istraživano, velikim naporom pobrano i izrešetano, marljivo sastavljeno a na svaki način i za oko lipo uredjeno — sve to ima zahvaliti u prvom redu Jivi Maászu kao i Jožefu Malinariću a potom pak i brojnim pomagačem, izmed kih uz sve ostale triba istaknuti dva: Štefana Miletića kao informanta, a Tomu Jankovića kao layoutera, to je vrsnoga i iskušenoga stručnjaka za vizualno oblikovanje i nosačev zvuka i knjig — ča je pokazao i dokazao jur i za domaći mu Hrvatski Jandrof.

 

Nadalje je nagasio P. Tyran da „Jive Maász si je svoj doktorat stekao na čisto drugom, tehničkom polju, ali je mimo svojega posla, uz svoju struku diboko zaorao u povijesno, jezično, kulturno, vjersko, crikveno i narodno polje rodnoga mu Čunova. Je li kao dugoljetni kantor, kao sabirač hrvatskih jačak i tekstov isto kao i starih knjig i spravi, alatov. Jive ima sluha i ćuti i za starinsko i je tim spašava za sadašnjost — a ako Bog dā i ako okolnosti budu dopušćali — i za budućnost. A ča je jur sve pokrenuo na narodnosnom, muzičkom polju znaju ne samo u Čunovu i u hrvatski seli u Slovačkoj, nego to znaju i svi drugi, ki se bavu muzikom i hrvatskim folklorom — u Austriji i Ugarskoj a naravno i u Hrvatskoj. Da se je strastveni tamburaš i orguljaš u jur malo zreliji ljeti naučio puhati u dude i gajde, da na ti dvi instrumenti u medjuvrimenu svira kao pravi meštar kaže o mnogostranosti autora ove knjige, ove monografije o Čunovu.

 

U ruka držimo knjigu, publikaciju, iz ke moremo doznati mnogo zanimljivoga o Čunovu od najstarijega vrimena do sadašnjosti. Pisana je popularnim stilom da bude razumljiva svim štiteljem. Izvan poglavlja o povijesti sela, ko je bilo napisano u slovačkom jeziku, je sve drugo napisano po hrvatsku, na našem naričju. Nakana je autoru, kako sām piše ,…da bi se uzorak našega jezika očuvao za daljnje generacije i takaj, da bi knjiga bila pristupačna našim rodjakom iz Austrije, Madjarske i naravno iz Hrvatske, s kimi nas veže ista sudbina’.
Ovde u Čunovu se danas nahadjamo na tromedji Slovačke, Ugarske i Austrije. Povijest i život u Čunovu su se minjali kroz stoljeća, ali o tom se dosada nije puno pisalo, tako da ni stanovniki Čunova ne znaju preveć o povijesti sela. Samo u poslidnjem, 20. stoljeću se je granica četire pute minjala.“

 

Dvojezična, hrvatsko-slovačka knjiga »Čunovo naše selo/ naša obec« na 351 str. donaša podatke, ki u ovoj formi još nisu bili publicirani i predstavljaju sintezu poznatih, ali do sada javnosti nepoznatih, podatkov. „Ali okvir knjige nije omogućio“ — kako se žali autor — „da u detalju predstavimo sve povijesne zgode u vezi Čunova i njihovu povezanost s globalnimi povijesnimi dogadjaji“.

 

Kako je P. Tyran natuknuo, u ovoj predivnoj knjigi, i po sadržaju i po vanjskom izgledu, moremo najti pregledne informacije o selu od najstarijega vrimena, o razdoblju naseljenja Rimljanov, Avarov i Slavenov skupa s predstavljanjem iskopin u katastru Čunova. Informacije o vlasniki sela u prvoj polovici drugoga tisućljeća i naravno informacije o selidbi Hrvatov u Čunovo u 16. stolj., ča do početka prošloga 20. stolj.

 

Jive Maász si je siguran „… da bi kao nastavak ove knjige mogla slijediti publikacija, ka bi se detaljnije bavila poviješću Čunova, ali to je stvar daljnjega istraživanja a isto i interesa javnosti kot i mjesne samouprave“. Uz povijesne informacije u ovoj knjigi ćemo najti i podatke o izgledu i položaju sela u pogledu na minjanje korita Dunaja, o okolici sela, o lapti, polju i loza. Jive Maász je kao sastavljač i pisac knjige stavio najveći akcent na opisivanje narodne tradicije i života, na narodnu pjesmu i narodne kao i crikeven običaje Hrvatov u Čunovu. U ovom pogledu je knjiga sigurno originalna i to je nje temelj i glavni motiv. Knjiga sadržava velik broj fotografijov o „starom Čunovu“, o ljudi i sadržava stare povijesne karte, ke doprinašaju k boljemu razumivanju podatkov u tekstu knjige.

 

Ča se tiče jezika u ovoj knjigi, na jednu stranu imamo slovački (Veronika Maászová napravila je odličan lektorat i korekturu). S Mirkom Berlakovićem si je autor knjige našao ne samo iskušenoga i vrsnoga korektora za hrvatski jezik, nego je i angažirani suborac na mnogi polji, a uz ostalo povezuje i Čunovca Jivu Maásza i Velikoborištofca Mirka Berlakovića na priliku ljubav za hrvatske jačke, folklor, kantorija a ne na zadnje i ljubav za hrvatski jezik (koga su uspili svojoj dici dalje dati) i jedan i drugi. I u tom leži velika važnost uz sve ostalo ča su poduzeli, ča su postigli i u čem su uspili.

 

A na kraju željim ovoj knjigi puno štiteljev i štiteljic — a uvjeren sam, da će je najti i u Čunovu, Jandrofu, Hrvatskom Grobu i Devinskom Novom Selu. Ali si željim da ih bude čim već i u Bizonji i Kemlji, u Gijeci, Bijelom Selu i Novom Selu kao i Pandrofu na Hati, ali i na Poljanci, med Dolinjimi a zač ne i med našimi Štoji na jugu Gradišća s obadvih strani granice, a naravno i u Beču i Požunu.“       

(uredn.)