Biblija je najproširenija i najčitanija knjiga človičanstva. Nju kršćani držu za svoju svetu knjigu. Rič biblos dohadja iz grčkoga jezika, u našem jeziku biblija znači po sebi knjiga, to je Sveto pismo, nadahnuto od Boga. Zapravo je zbirka knjig i dili se u Stari i Novi Testament. Rič testament dohadja iz latinskoga jezika i znači očitovanje zadnje volje za naslijednike. U ti knjiga Bog govori ljudem, očituje, otkriva človičanstvu, to je rič božja.
Gradišćanski Hrvati ovim prijevodom po prvi put u svojoj kulturnoj povijesti dostaju u ruke cijelo Sveto pismo u svojem jeziku. To je 46 knjig Staroga i 27 knjig Novoga Testamenta. Uvezane su u pet sveskov i izdane u „vlastitoj nakladi”. Kako veli prof. dr. Štefan Geošić, autor i urednik ovoga epohalnoga i jedinstvenoga prijevoda „Za prijevod Staroga Testamenta sam se posluživao originalnim hebrejskim tekstom, grčkim prijevodom »Septuaginte« (= LXX) i latinskim jezikom »Nove Vulgate«, (= NVg), a za prijevod Novoga Testamenta originalnim grčkim tekstom i latinskim prijevodom »Nove Vulgate«. Sve to u ufanju, da će krozato prijevod čim bolje odgovarati tekstu. Upotribio sam, kako i pri svi drugi prijevodi u gradišćanskohrvatski jezik, neke prijevode, Biblije iz književnoga hrvatskoga jezika. Istotako sam prepisao neke citate u gradišćanskohrvatski jezik. Tako sam hasnovao i »Jeruzalemsku Bibliju« kot i druga izdanja Kršćanske sadašnjosti (= KS) iz Zagreba. Razdilenje pojedinih knjig kot i naslove sam zeo iz „ekumenskoga prijevoda“ (= EÜ). Topografska i pršonska imena se redu pretežno po hebrejskom originalu ili po »Novoj Vulgati«. Neka imena, zakorienjena u našem narodu, kako je to Mojzeš ili Zakarija, nisu prominjena.“
Kako veli Št. Geošić nadalje „…razlaganje nepoznatih riči i tekst kritičnoga teksta je vrlo kratko. Različne varijante u nesigurni prijevodi, tumaču se samo u najvažniji teksti. Neke topografske i kronološke bilješke su mišljene samo za bolje razumivanje teksta…“
(uredn.)