Vist je važna, ako ima posljedice za naš žitak! Vist je, ako teta Bare na cimitoru stre­fi pokojnoga! Vist je dogodjaj, ki se zapravo ne bi smio razglasiti! Ali štitelj je znatiželjan pak kani dozviditi, ča je novoga? Kade je teta Bare strefi­la pokojnoga? Ka­da je to bilo? Ka­ko se je to moglo stati? Zač? Ča to znači za nas? To, ča štitelja inter­esira, su fakti, ki moraju biti istiniti. Ako novinar ne more izviditi, je li su podatki, o ki pi­še, točni, je bolje da ne piše ništ!

Ako se ispo­stavi, da teta Bare nije strefila po­kojnoga, ćedu to štitelji novi­naru zamiriti. Ako se je ne­što dogodilo, ča se nije očekivalo, je to vist. Nijedan nije o­čeki­vao da teta Bare strefi pokojnoga na cimitoru. Ako se to stane Saanvi u Indiji, nas to u Gradišću neće jako fascinirati. Ako se to stane Bari u Velikom Borištofu, ćedu svi kaniti čuti već o tom čudnovitom skaza­nju. To, ča je novoga u Indiji, je za nas onde, ka­de lesica ze­cu veli laku noć. Gdo zna, ča si je kakova Saa­n­vi sfantazira­la! Informacija, ka je iz najbli­že okolice, štitelja more uz­dr­mati. Ako se oroslani šeću po ulica Nairobija, je to važna vist za stanovnike Nairobija. Kod nas u Austriji kenijanski oroslani nisu pogibel, a zato ta vist za nas nije ni relevantna, a ni interesantna.

Kad bi u kom gradišćansko­hrvatskom selu gr­adili hr­vat­ski wellness-centar, bi to bila TOP vist. Vist je vist, ako je nešto novina. Kad se po pr­vi put dogodi ča velikoga, on­da je to vist. Ako svenek nanovič u Hrvatski novina moramo čitati kakove visti o četniki ili kakovi srpski ideja na Balkanu, nam to nije inter­esantno, nego impertinentno! Kako se Mujo i Haso skupa pominaju, nam nije šalno. Lju­de zanima to, ča je novoga kod njih. Mno­gi se pitaju, kakova imena su Mujo i Haso? Ako HN pišu, da je u Zagrebu um­ro Nikita Nikić, a štitelji HN nisu uopće ni znali, da je bio živ, je to sramota! Lj­u­di, ki su spomenuti u vis­ti, moraju biti ši­rokomu kru­gu štiteljev po­znati. To zna­­či, da piscu član­­kov mo­ra biti poznato, ke lju­de njegovi štitelji poz­naju. Visti su nastavak povidanja po­vidajkov. Za­to se dogodjaji moraju povid­a­ti tako kot su se koč povidale po­vidajke. Razlika je samo, da dogodjaj mora biti realan i pri­kazan na autentičan, dramati­čan i zabavan način. Ča je novoga u kom gradišćanskohrvat­skom selu? Gdo je ča inter­esantnoga izvi­dio/­udjelao/­re­kao/izdao. Ko selo je zanimjivo i zač! Ako se urednik zgleda na potriboće, želje i konve­n­cije štiteljev, ćedu mu oni os­tati vjerni. Svakomu uredniku mora biti jasno, da je on sluga svojih štiteljev.

(Agnjica Schuster)

Kategorije