Ako je od Vašega bukspama ili pušpama ostao još samo kafecak kostur, ga je napao škodljivac molj, koga u nim­škom jeziku zovemo Buchsbaumzünsler (Cy­da­­lima perspectalis). To je neka vrst metulja/leptira, ki je jako škodljiv. Požerati more sve lišće bukspama. Bu­ks­pam je povijesna ukrasna raslina, ka je jur svenek kinčila naše vrte. Danas su mno­gi hobivrtljari zdvoj­ni, ar ov molj jur ljeta dugo hara po vrti, u ki su udoma­ćeni naši buks­pa­mi. Ov škodljivac molj je porijeklom iz Azije i je iz Kine vje­rojatno dospio k nam u Europu sa sadnicami buks­pama. Naglo se je širio.

Biologija ovoga molja još ni­je kompletno poznata, ali znamo da ima dvi do tri gene­racije u ljetu. Gusinke jur u marcu počnu žerati lišće buks­pama. To djelaju do oktobra. U štadiju gusinke škodljivac čuvan u kokonu prezimuje med lišćem pušpama i na protuliće se pak razvija dalje. Jedna jedina gusinka požere oko 45 listi dokle zraste, a na grmu more biti nekoliko sto gusinkov. Molj leže jaja na dolnjoj strani listi. Mlade gusinke su zelenožute i imaju črnu glavu. Odrašćene gusinke su zelene i imaju debele čr­ne i tanke bijele pruge s črnimi točkami. Dužičke su do če­tirih centimetrov. Spomenuti škodljivac je jur u mnogi europski vrti kompletno zničio  pušpam. On je invazivna vrst i kot takov ima neizmjerno negativan uticaj na naš ekosis­tem. Pokidob da je on nova vrst škodljivca, u hipcu nima nijednoga prirodnoga neprijatelja. Mnogi stručnjaki za vrt odgovaraju hobivrtljare od sad­nje pušpama, koga su jur naši preoci sadili i širili. Pokidob da smo ga imali u obilju, su se mogli širiti i njegovi neprijate­lji molji i nastati jaki.

U medjuvrimenu se intenziv­no išću alternative buks­pa­mu. Jedna se je jur probila, naime jelvičica (Taxus baccata). U nimškom jeziku se ona zove Eibe, a u standardnohrvatskom tisa. Jelvičica je ose­buj­no estetična raslina. Po­zna­ta je po svojem lipom harmonič­nom habitusu i škurozelenoj do zla­tožutoj farbi ig­lic. Kora joj je tan­ka, črlje­nka­s­to­ka­fec­ka. Kite su joj vitke i prepune mekih iglic, ke duga ljeta ne otpadu. Jelvi­čicu moremo štu­cati i po želji ob­likovati ravno kot smo mogli i bukspam. Ako se njeguje redovitim obriziva­njem, ona more izgledati kot gusta zelena zid. Pokidob da raste polako, ima kvalitetno drivo. Nastati more već nego tisuć ljet stara. Zato je postojalo mišljenje ili praznovjerje, da nje stablo proganja zle du­he. Novorodjenoj dici su ušivali u pratež i polagali u zipke dijele jelvičice kot preventivno čuvanje od magije. Robin Hood je imao luk od jelvičice. I stari Kelti su od jelvičice izdjelivali luke i strelice. Vrhe strelic su mazali otrovom od iglic, da bi neprijatelj sigurno poginuo.

(Agnjica Schuster)

Kategorije