ZAGREB — Izabrani radovi Roberta P. Hajszana objavljeni su u netom tiskanoj knjizi pod naslovom Gradišćansko­hrvatske panonske teme, kojoj građa obuhvaća devet studija, feljtona i refleksija što ih je autor objavljivao u recentnoj srednjoeuropskoj periodici u više zemalja od godine 1979. do naših dana. Uvršteni radovi su: Naseljavanje hrvatskih kolo­nista na vlastelinstvu Novi Grad, Novigradski glagoljski fragment brevijara, Kršćanske Hrvatske novine, Josip Haydn - gra­dišćanskohrvatski komponist?, »Gradišćanskohrvatske narodne priče« slavljenika Antona Leopolda, Književni časopisi Hrvata u Austriji, Ivan Manlius i „Nove novine iz Ugarske“, Razvitak panonske regije - s posebnim osvrtom na gradišćansko­hrvatski element i O jezičnim obilježjima u pripovijetkama sa­kupljenim u Gradišću od Balinta Vujkova. Izdavač knjige je Hrvatska matica iseljenika.

Povjesničar, publicist i filolog Robert Hajszan (Pinkovac, Austrija, * 16. VII. 1948.) dokazao se tijekom trideset i pet godina kao pouzdan poznavatelj gradišćanskohrvatske povi­jesti, jezika i cjelokupne kul­tu­re te kao pisac i sveučilišni predavač.

Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu, a gimnaziju završava u Grazu 1968. Godine 1971. diplomirao je povijest i hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji u Željeznu. Usavršava se na Sveučilištu u Beču, gdje je doktorirao godine 1979. disertacijom o znamenitom preporoditelju gradiš­ćanskih Hrvata Ignacu Horva­tu (Mali Borištof, 1. II. 1895. – Gornja Pulja, 22. IV. 1973.), koji se svestrano zauzimao za očuvanje nacionalnog identiteta gradišćanskih Hrvata.

Profesionalnu karijeru zap­o­čeo je entuzijastično sedamdesetih prošloga stoljeća kao publicist, prosvjetni i kulturni djelatnik, usredotočivši se na gradišćansko-hrvatsku proble­matiku unutar austrijskog kul­turnog i društvenog prostora. Usmjerio se osamdesetih pre­ma zavičajnim historiografskim istraživanjima u Gradišću i su­sjednim regijama gdje višesto­ljetno žive gradišćanski Hrvati u Panoniji, zaposlivši se pri tom od 1994. kao sveučilišni predavač povijesti i hrvatskoga jezika na Pedagoškoj akademiji u Željeznu.

Vođen iznimnom stvarala­čkom energijom, godine 1993. utemeljuje Panonski institut kao znanstveno i stručno regionalno središte koje nastoji potaći multidisciplinarna is­tra­živanja panonskog višejezičnog prostora kao mjesta kvalitetnog i održivog suživota srednjoeuropskih naroda i ma­njina koje višestoljetno obitavaju na tim prostorima Austri­je, Mađarske, Slovenije Češke i Slovačke. Izravan rezultat tog organizacijskog i znanstvenog pothvata je pokretanje i sustav­no uređivanje višejezičnog Pa­nonskog ljetopisa/Pannonisches Jahrbuch kao i Panon­skog lista od godine 1994.

Va­lja istaći kako je samo ta višejezična serijska publikacija Panonski ljetopis, za svega dva desetljeća pod budnim uredničkim okom Roberta Hajszana Panonskog dosegnula goto­vo deset tisuću stranica na kojima su desetci renomiranih au­tora pisali o suvremenim temama iz kulturnoga i društvenoga života hrvatskoga naro­da na panonskom tlu.

Nadalje, nije nepoznato da je Robert Hajszan objavio vi­še knjiga iz područja povijesti kao autor, koautor i urednik. Priređivač je brojnih školskih priručnika i udžbenika.
Uz pedagoški i znanstveni rad desetljećima je, paralelno, sudjelovao na nizu stručnih skupova povjesničara i jeziko­slovaca kako u Austriji tako i u Mađarskoj, Sloveniji, Če­škoj, Slovačkoj i Hrvatskoj — ostajući vjeran kulturološkim a­spektima gradišćanske opće i kulturne povijesti te materin­skog jezika gradišćanskih Hrvata u „nimškom oceanu“.

Istražuje pretežito hrvatsku povijest novoga vijeka u njezinu austrijskom kontekstu, iako je   njegova strast zavičajna povijest gradiš­ćanskih Hrva­ta još od doselje­nja u Austriju prije pola tisuć­ljeća za vrijeme Osmanlijskih prodora u srce Europe početkom 16. stoljeća. Tu činjenicu najljepše ilustrira u ovoj knjizi odabranih Gradišćanskohrvat­skih panonskih tema studija pod naslovom Naseljavanje hr­vatskih kolonista na vlaste­lin­stvu Novi Grad, u čijoj seoskoj trojezičnoj kronici iz 1538. poliglot Robert Hajszan Panonski pronalazi dosad ne­poznate zanimljivosti koje će ga motivirati na ustrajno pisa­nje i sustavnu reinterpretaciju statusa kroz povijest gradiš­ćanskih Hrvata u Austriji, uključivši i izazove suvremenoga doba pred kojima se oni nalaze. Jedan od najizazovnijih je svakako — opiranje asimilaciji!

Proučivši malo poznate dostupne izvore o gradišćanskim Hrvatima od Turskoga doba naovamo u domaćim i stranim arhivima, Robert Hajszan is­pi­suje opsežno historiografsko štivo s filološkom analizom čija se stilska značajka očituje u sretnom spoju znanstvene akribije s publicističkim diskursom, nastojeći da u autenti­čnoj arhivskoj i jezičnoj građi pronađe motive zakašnjele modernizacije gradišćanskih Hrvata — koja se počinje odvi­jati zahvaljujući stasanju školovanijih naraštaja Gradišća­naca tek od doba narodnog preporoditelja gradišćanskih Hrvata u Austriji Ignaca Horvata, naovamo.  

Kako su mu historiografski i filološki radovi razasuti u recentnoj periodici i zbornicima sa stručnih skupova u Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj — mi smo u Hrvatskoj matici iseljenika pomno iščitavajući periodiku zaključili kako je iznimno korisno objaviti izbor tih zapisa, feljtona, referata, refleksija kao i ostalih tekstova dr. sc. Roberta Haj­szana Panonskog i to u prigodi njegove trideset i pete godiš­njice uspješnoga stvaralaštva. Uz iskrene čestitke autoru, nadamo se kako će i ubuduće čitateljstvu priređivati inter­esa­ntne napise iz života Hrvata u Gradišću i susjednim područjima.

Knjiga izabranih Gradiš­ćan­skohrvatskih panonskih tema Roberta Hajszana, koja opse­že 120 stranica, ima dvostruku vrijednost. S jedne strane dokumentira sustavan rad jednog zanimljivog povjesničara i filo­loga, dok s druge strane poka­zuje snagu gradišćanskohrvat­ske zajednice koja u Austriji gotovo pola tisućljeća uspijeva njegovati i razvijati svoj jezik i kulturu unutar većinske germanofone zajednice.

(Vesna Kukavica)