Ako poledamo na internet stranicu i u tražilicu utipkamo ime Dorotea Zeichmann, za pol sekunde moremo najti na webu, u wikipediji sljedeće: Dorotea Zeichmann-Lipković (* Klimpuh, Austrija, 1957.) je hrvatska pjesnikinja, autorica romana i prevoditeljica iz austrijskog dijela Gradišća. Živi u selu Klimpuhu. Odrasla je u rodnom selu. U Željeznom je završila srednju školu. Studirala je u Beču. U tom razdoblju se je počela baviti pisanjem. Radila je u Beogradu i Pragu. Bila je aktivna članica Hrvatskog akademskog kluba.
Djela »Keine Erinnerungen mehr: Gedichte auf kroatisch und deutsch = Nema uspomena: hrvatske i nimške pjesme«, 1994.; »Mrtvi na odmoru« (Hštd, 1999.), roman, 1999. Svojimi djeli je ušla u antologije »Ptići i slavuji/Hawks and nightingales« (1983.), »Pjesništvo gradišćanskih Hrvata = Poemaro de Burglandaj Kroatoj«, urednika Ðure Vidmarovića i Marije Belošević i u antologiju »Čakavsko pjesništvo XX. stoljeća« urednika Milorada Stojevića 2007. godine; nadalje »Der Wunsch« (hkdc), »Med nebom i paklom — Zwischen Himmel und Hölle« (2012., hkdc) i »Dopisivanje AB — DZ« (Hkd 2014).
Ali jur duglje Dorotea Zeichmann ima i svoju domaću stranicu www.dorotheazeichmann.at na koj prezentira izvatke svojih pjesam, proze i listu publikacijov i antologijov.
U najnovije bila joj sigurno velika čast, kad je Štefan Kočiš oglazbio jednu nje pjesam a ženski zbor Pujanke ju je praizvela nedavno u Kugi.
Nekako se je Dorotea „pošmuljala“ med ljeti i desetljeći, jer nije za vjerovati, da je u medjuvrimenu navršila 60 ljet. Ova vjekovječna mlada, ka je u ovi dani još i stupila u mirovinu i se tim mora dati uvrstiti u seniorke!? Kakova nemoguća zamisao. Ako je ona seniorka, ča smo pak onda mi drugi, ki smo s njom skupa „odrasli u Hak-u ili bili na putovanji s njom na čitanji i drugi priedba“?
Ovo daje odličnu priliku da razmišljamo — o pjesnički mogućnosti, on/ona ki/ka to zna — kakov novi pojam ćemo upeljati za životnu dob med zrelijimi ljeti i seniorstvom, da ne velim penzionerstvom. Svaka čast penzionistom, ali Dorotea? A ča smo pak mi, ki smo nje vršnjaki ili znamda jur i starji?
Ovo je dakle nalog, prošnja i na Doroteu Zeichmann: Pronajdi nešto za tebe, a tim i za nas, ča je takorekuć „in between“, dakle izmedju mladosti i starosti. Ne bi ni čudilo ako Dorotea Z. ovo zaista pjesnički, književnički obdjeluje. Ova tema bi sigurno i obogatila nje književni opus optimističkih, dijelom i škurih, diboko zamišljenih djel.
Skupa i s A. Šoretić s D. Z. imamo dva ženske „admiralske brode“ u našoj zaostavnoj ubogoj gadišćanskohrvatskoj književnoj sceni. A zato je triba posebno maziti, hrabriti i promovirati — na njevu i našu slavu i diku!