Danas, 8. aprila, imaju god Beata, Walter, Roza-Marija. Na sliki vidimo proroka Ezekijela, čiji spomendan je nedilju, 10. aprila. Godi se u neki mjesti svečuju već nego rodjendani. Tradicija goda potiče iz sridnjega vijeka (oko 1050.–1198. ljeta). Katoličani su si za svoje dite zibrali ime sveca ili svetice, da bi imali patrona ili patronu. Kad su kasnije u reformaciji počeli napadati poštovanje svecev, je ov način davanja imena stoprv tako pravo nastao važan. Svetac/svetica neka dite i čuva, a neka mu služi i kot pretkip u žitku.

Svaki od svecev je u svojem žitku bio postignuo nešto velikoga. God je obično dan, kad je svetac umro. Datum rodjenja je zvećega slučaj. Ali ime, na temelju koga je dite po svetom krstu primljeno u kršćansku zajednicu, je svisno zibrano. A to je uzrok za svečevanje: Ovde je svetac, njegove zasluge, a ovde je sada i njegov nasljednik, ki će po mogućnosti istotoliko učiniti dobroga kotno njegov patron.
Za vrime kristijanizacije narodov su kršćanska imena bila znak za to, da je gdo kristijaniziran i da ima osebitu vezu apoštolu ili mučeniku/mučenici.
Rodjendani se uopće nisu bilježili i zapametili. U sridnjem vijeku je pri krstu zvećega na dan po rodjendanu kršćenik dostao ime sveca toga dana. Tridentski koncil je sredinom 16. stoljeća naredio farnikom, da se neka skrbu da dica ne dostanu smišna i uvredljiva imena iz povidajkov ili od poganov, namjesto toga imena svecev.