Mi dvojimo. U Boga. U Jezuša. U Crikvu, osebito u projdući tajedni. Smimo onda još k maši? Su crikve otvorene samo za one, ki imaju črvrstu, nepokolebljivu vjeru? Dvojiti ne znači, ne vjerovati. Gdo dvoji i ima vlašće mišljenje, gdo stavlja u pitanje norme, on dokazuje, da mu je vjera važna. I to onako važna, da roni u dibini, da ore diboke brazde. Zato nijedan „dvojak“ nije nevjeran kot se neadekvatno veli za Tomaša. Tomaš, zvan Didymus, Dvojak, dvoji, je li sve štima, ča su drugi rekli o Jezušu, kako se je goristao od mrtvih. On išće odgovore i fakte. On kani i rukom i duhom popasti Jezuševe rane, da vidi, da je križevani istovrimeno i goristali. I on je svoje dvojbe jasno očitovao drugim apoštolom, ki je nisu imali. Oni ga zato nisu isključili iz njeve zajednice, premda je on sumljao i u njevo osvidočenje. Kad su po osmi dnevi opet svi bili skupaspravni, je i Tomaš bio med njimi. Tako slišu med nas i oni, ki sumljaju, išću i kritiziraju u Crikvi. Osebito mladi ljudi imaju mnogo pitanj, i oni moraju projti Tomaševu školu. Kritičan diskurs o egzistencijalni pitanji sliši mladoj generaciji. Ali nije to samo pravo mlade generacije, nego svakoga pojedinoga odrašćenoga človika. A pak je po osmi dnevi i Tomaš vidio goristaloga Jezuša. U društvu drugih apoštolov ga je vidio. I njegove dvojbe su na mah iskorenjene i on je sprogovorio te trijumfalne riči, ke su nam u Svetom Pismu naprikdane: Gospodine moj i Bože moj. I on ne bi bio mogao prepoznati Gospodina, kad bi ga bili drugi apoštoli isključili iz zajednice. Crikva je ada mjesto, kade smimo stavljati pitanja, i kade u najboljem slučaju moremo najti odgovore. Ponekad brže, a ponekad polaglje. Kadakoč moramo dugo če kati, dokle nam se razbistri pamet, a onda opet razumimo veljek. U crikvenoj zajednici je mjesta za svakoga, i za onoga, ki čeka na susret s Jezušem Kristušem i za onoga, ki ga je jur imao ili ga svenek na novič ima. Narod onoga, ki dvoji, zove nevjernim Tomašem. Ali ta fulminantan uzvik: Gospodine moj i Bože moj je fascinantno priznanje, kakovo nam o nijednom nije naprikdano s istom vehementnošću. Zato je milost dvojiti kot Dvojak i upoznati Gospodina u zlamenju čavlov, u okripljujući riči Mir s tobom i u nalogu Naslijeduj me.

Kategorije