Umirovljeni i dugoljetni farnik u Klimpu­hu, prof. dr. Št­efan Geošić je 28. februara odlikovan »Kulturnom nagradom gradišćanskih Hrvatov« za 2014. ljeto. Nagradu u obliku brončane skulpture To­me Rešetarića su mu dodilili po maši u crikvi u Klimpuhu, ku je muzički oblikovao doma­ći Crikveni zbor Klimpuh s na­rodom, a sa­mu sveta­čnost je pratio Crikveni zbor Trajštof sa solisticom M­a­rijom Herczeg Lentsch. Nagradu je po 11. put dodilio Koordinacijski od­bor gradišćan­skohrvatskih društav i organizacijov za is­taknuto djelovanje na podru­čju kulture.

KLIMPUH — U sljedećem donašamo laudaciju Andrása Handlera, ku je držao u čast slavljenika prof. dr. Štefana Geošića, dobitnika »Kulturne nagrade gradišćanskih Hrvatov«, subotu, 28. februara.

„Drago mi je da smo u ovakom lipom bro­ju skupa do­šli ovde u Klimpu­hu, da ste si ovu subotu ofrovali za svetačni akt dodiljenja »Kulturne nagrade gradišćanskih H­rvatov«.

Pokidob ovo nije dodiljenje OSCARA, ovde ni­je presene­ćenja. Svi dobro znate da smo danas došli slaviti prof. dr. Št­e­fana Geošića, koga je Koordin­a­cijski od­bor hrvatskih dr­uštav i organi­zacijov iz četirih zemalj, Austrije, Češke, Slova­čke i Ugarske, jednoglasno iza­brao za d­o­bitnika ove naše najveće i naj­važnije »Kulturne nagrade« za 2014. ljeto. Pred gremi­jom od 14 hrvatskih društav i organi­zacijov je bilo već imen, ali po­javljivanje zadnjega dje­la gospodina Geošića nam je bio ja­san znak, da je došlo vri­me da se i njemu zahvalimo o­vom skulpturom, umjetničkim djelom našega domaćega kipa­ra Tome Rešetarića, za većljet­ni trud što je iskazao na polju hr­vatske kulture.

Mislim da nije čuda takovih ljudi med gradišćanskimi Hrvati ki ne bi čuli za dr. Štefa­na Geošića, a puno njih ga i o­so­b­no pozna. A svi vi, ki ste da­nas ovde, sigurno ga po­znate, jer kako se je u jednom intervjuu za prof. Stjepana Kr­pana sebe okarakterizirao: „Gdo mi kani pobraniti moj m­aterinski jezik, toga ne poznam.“

István Geosits, ili po obitelj­skom odnosno hižnom ime­nu Štefan Plehljov se je rodio u Petrovom Selu 1927. ljeta. Ov­de mi dopustite da kratko i se­be upletem u biografiju. Nara­v­no, kako u svakom malom se­lu, tako i u Petrovom Selu su skoro svi u nekakovoj rodbin­skoj vezi jedan s drugim. Tako sam i ja u rodu s gospodinom Geošićem. Još se spomenem na hipac kad se je sredinom devedesetih ljet pojavio u na­šoj hiži, i gizdavo je rekao „Našao sam plemićki grb familije Tek­lić“. S majkine strane smo i mi i on Teklići, i od tada visi grb na našoj stijeni, a ja se učim ponašati kao pravi plemić. 

Po osnovnoj školi rodnoga sela školovao se je u Sam­bo­te­lu i Beču. 1952. ljeta je po­­sve­ćen za duhovnika, a slu­ž­bo­vanje Bogu i narodu je začeo u Filežu. 1953. lj. je dokto­rirao u Beču, a od 1955. do 1958. lj. usavršavao je zna­nje u Jeruza­lemu i Rimu. 1958. ljeta je pre­uzeo faru u Klimpu­hu, kade je služio desetljeća kao dušo­briž­nik sve do umirovlje­nja. Za nj­e­govo vrime su izgra­dili novi farof, a 1976. lj. i novu farsku crikvu sv. Jakova u Klim­puhu.

Kao mladi farnik brzo si je našao mjesto u gradišćan­sko­hrvatski kulturni strujanji. Svit igrokazov je još u rodnom Petrovom Selu upoznao, kade su tridesetih i četrdesetih ljet pr­o­šloga sto- odnosno tisuć­ljeća sva­ko ljeto imali premijeru no­voga kazališnoga kusića.

U 1964. ljetu je Štefan Geo­šić osnovao kazališnu gru­pu u Klimpuhu, ka je brzo po­sta­la popularna med našimi ljudi. Pod njegovim peljanjem su već od 50 igrokazov prikazali, med kimi su bili kusići gra­diš­ćanskih autorov kao npr. dje­la Augustina Blazovića ili Igna­ca Horvata. Drugi zadatak mu je bio režirati i vjerske igre kao npr. »Sv. Martin« ili »Fatima«. Farnik Geošić je kašnje počeo preva­djati i nimške dramske tekste na hrvatski, ki su bili isto tako uspješni. Štefan Geo­šić je upoznao — i za svakoga dokazao — da su ovi igrokazi važan faktor u očuvanju hrvat­skoga jezika i identiteta, što is­tiče i Anđelka Tutek u svojem djelu u gradišćanskoj teatrolo­giji: „…pisanje dramskih tekstova i izvođenjem predstava na gradišćanskohrvatskom jeziku je potvrda nacionalne svijesti i od­raz stoljetnog pamćenja na hrvatsku pripadnost i podrijetlo…“.

Kao znanstvenik i strastven Hrvat je došao na to, da je po zborniku iz 1973. i iz 1984. o gradišćanski Hrvati, ki su iz­ašli u Hrvatskoj, došlo vri­me da se narodi novo znanstveno djelo o našoj zajednici. Tako je izašlo iz štampe 1986. ljeta u vlašćem izdanju knjiga pod na­slovom »Die bur­genländischen Kroaten im Wan­del der Zeiten« (Gradišćanski Hrvati tijekom vrimena), ku su dugo uzimali u ruke i znanstv­e­niki i obični štitelji, znači svi oni ki su se željili malo bolje upo­zna­ti s gr­adišćanskom pr­o­šlosti i sadašnjosti. Na knjigi, ka je na­pisana na nimškom je­ziku i pr­venstveno je naminje­na za ve­ćinski narod u Austriji, dje­lalo je 17 autorov, med ke moramo ubrajiti i izdavača i ure­d­nika, dr. Štefana Geošića.

Naš slavljenik je puno iz­dao u vlastitom izdanju, u vlastitoj nakladi. Ako prelistamo dje­la ka su se pojavila pod njegovim imenom, kod većine njih nije samo naznačen kao autor ili urednik, nego i izdavač, dakle človik, ličnost ka rado ulaže u hrvatsku kulturu — ako triba — i svoje pineze.

Naravno, kao teolog i nadzornik za hrvatski vjeronauk u Biškupiji Željezno, ni­kad nije prestao s teološkimi istraživa­nji i pisanjem ra­z­li­či­tih vjerskih knjig, publikacijov na hrvatskom jeziku. Kao važ­nija crikvena djela moramo is­taknuti »Lekcionar za svaki dan I-II. dio«, »Štenje (lekcionar) za vazmeno vrime« i »Štenje za po­kope«. Ne smimo projti ni polag o­nih izdanj, ke je napisao za njemu najdraža dvoja sela. Prili­kom prikdavanja nove kli­m­pu­ške crikve objavil je brošuru pod naslovom »700 ljet crikva i fara svetoga Jakova u Klimpu­hu«. 20 ljet kašnje je opet veli­ko mislio: htio je napisati monografiju Petrovoga Sela. Na dan prvoga svitskoga sastanka Petrovišćanov, na 775. jubilej postojanja sela je izašla knjiga. Gdo je koč držao u ruki izda­nje »Szentpéterfa, Petrovo Selo, Prostrum« mogao se je osvido­čiti o tom koliko istraživanja, arhivskoga posla, prevadjanja, putovanja je iza svake riči.

Namjerno sam ostavio za kraj najvažnije djelo teolo­ga Štefa­na Geošića, njegovo životno djelo, ko je bilo preze­n­tirano lani, 17. oktobra u Es­terházyjevom dvorcu u Željez­nu. Toga dana se pojavilo »Sve­to pismo« na gradišćanskohrvatskom jeziku. Na o­voj knjigi svih knjig je poli­glot, mnogojezični te­o­log i znanstvenik dr. Št. G­e­ošić djelao već od 20 ljet dugo. Ovo his­t­o­rij­sko dje­lo je iz šta­m­pe iza­šlo u pet de­belih, te­ških sveskov — a kao da bu­de još važnije, te­že i ja­s­nije i da se tim nekako zatvori krug: izašla je u hrvatskoj iz­dava­čkoj kući i CROATICI u Budimpešti. Apsolutno novi prijevod »Sta­roga teštamenta« i nanovič prevodjene i pre­djela­ni »Novi teštamenat« s mu­kotrpnim djelom je do­šao do ruk štiteljev, da najde svoje za­slu­ženo mjesto u kultur­noj pov­i­jesti ne samo ovde, na gradiš­ćansko­hrvat­skom prostoru, n­e­­go u cijelokupnom kulturolo­škom korpu­su Hrvatstva. Ka­ko poznati slavist Alojz Jembrih piše u pismu za HRVATSKE NOVINE: ,To je dogadjaj stoljeća u povijesti GH. Rič čestitam! nije dovo­lj­na za priznanje autoru prijevoda.’ Svi se jako ufamo da će se BIBLIJA uskoro najti i na polica hrvatskih far diljem Gr­a­diš­ća, da će se moć službeno koristiti na uri vjeronauka. Do onda ju listajte, štite s takovom marljivosti kako ju je dr. Geo­šić pripravljao za vas. 

Cijenjeni slavljenik, dragi n­a­zočni! Na životnom putu Štefana Geošića, svaka knjiga, svaki igrokaz, svaki lekcionar je dokaz o njegovoj čvrstoj po­vezanosti s njegovim narodom. S gradišćanskohrvatskom bra­ćom, ku je sudbina podilila u četire orsage, države, ali ka duhovno još uvijek čini jednu cjelinu, za što moremo biti za­hvalni takovim peljačem, kao što je bio Štefan Geošić u njegovi aktivni dani a je posebno i danas još — a najbolji dokaz za to je ova priredba danas i ovde u Klimpuhu.

Dragi Štefane, mi vam željimo da još dugo uživate u vašoj zasluženoj mirovini, i ako mislite, slobodno još napišite opet ku knjigu na Vaše i naše zadovoljstvo.“

p

>> Galerija