U misecu maju vjerniki rado jaču marijanske jačke. To ima povijesne korene. Misec maj je posvećen „najlipšoj ženi od svih žen“, se veli. Pretpostavlja se, da su jur u sridnjem vijeku započele pobožnosti Divici Mariji na diku. U baroku su majuški oltari i majuške pobožnosti doživljavale svoj procvat. Ali stoprv od sredine 19. stoljeća su se iz Italije počele širiti u cijelu Europu. U 19. stoljeću je ova vrst pobožnosti slišila vjerskim vježbam i nastala je čvrsta vjerska tradicija.
U zadnji desetljeći se nekadašnja atraktivnost tih majuških pobožnosti rapidno smanjuje. Doma se još kumaj kinču marijanski oltari. Prljekoč se je obitelj sastajala pred štatuom Divice Marije, ka je bila središće kiticami nakinčenoga oltara. Onde su jačili marijanske jačke, molili očenaše i meditirali. Kod nas se u crikva još svenek održavaju vičernje, i sa sakramentalnim blagoslovom. Papa Pavao VI. je u svojoj encikliki „Mense maio“ vjernike pozivao na poštovanje Divice Marije u obliku molitav i jačak. Na temelju pobožnosti človik pokušava interpretirati svoj žitak iz vjere i najti rituale. Ovde nisu u pitanju odredjene vjerske i teološke istine, nego samo izraz vjere.