Si morete predstaviti, da najvolite usisavati, tiglati i čistiti? Si morete predstaviti da po napornom danu obavljate domaćinske posle, da bi si natankali energiju? Kako ćemo dojti do spoznaje, da manualno djelo oslobadja duh i da nam svakidanji rutinski posli u stanu posreduju zadovoljstvo i mir?

Najvažnije je ono, ča mislimo. Postoji dobar primjer iz literature u Pustolovina Tome Sawyera od poznatoga amerikanskoga pisca Marka Twaina. Teta Polly Tomi naredi, da za kaštigu mora farbati ogradu i da na sunčani, vrući ljetni dan ne smi s tovaruši pojti na plivanje. Tome je naravno prvo srdit, ali ča mu hasni, kad teta Polly ne pozna pardona. I tako se on poda u svoju sudbinu i počne lakirati ogradu. Pun entuzijazma gleda svaki potez kista, je li je ionako peldodavan. Tovaruš, ki mu se prvo ruga, je tako fasciniran od odanosti prijatelja, da i on kani sprobirati, kako se farba. Ali teta Polly je točna žena i Tom sumlja, je li prijatelj Ben to uopće zna. Ben mu daje još i jabuku, da mu dopusti farbati. Na kraju je Tom dospio osvidočiti i druge tovaruše, da je farbanje ograde najlipša zanimacija, kad je vani vruće, a ne kupanje. I tako farbanje ograde nastaje privileg izibranih.

I mi naše domaćinske posle moramo obaviti kot je Tom Sawyer morao lakirati ogradu. Dobro je, ako se kot Tom Sawyer koncentriramo na djelo. Človik si more sugerirati, kako lipo je u odredjenom hipcu obavljati neki posao, za kim mu prvobitno uopće nije gorilo srce. Ali človik je u stanju motivirati se i gladati situaciju tako, da mu nastane zadovoljstvo. Svejedno, kako psihologi zovu ta psihološki efekt, je li reframing, paradoksna intervencija ili neurolongvističko programiranje, najbolje je, činiti sve s ugodnimi ćuti. Mogli bi se učiti i od benediktincev i benediktinkov. Redovniki i koludrice si moraju čistiti svoje kloštre sami. Vjeruju, da prosti posli imaju osobitu spiritualnu dimenziju.

Djelo je ljubav, ka se vidi, veli libanonski pjesnik kršćanskoga duha, Khalil Gibran. On je osvidočen, da je ljubav i to, da človik prosta dugovanja žitka zna obavljati sa odanošću i tankoćutljivošću. I zato je dobro, da po obavljenom djelu pogledamo, ča smo postignuli i da uživamo u rezultatu.

Naše posle u domaćinstvu moremo obavljati kot molitvu i meditaciju. Djelatno mjesto si moremo lipo oblikovati, postaviti kitice i sviću, a uzato slušati smirujuću muziku. Nekoliko dibokih udisajev će nas otpeljati u vlašću nutarnju sredinu. Usisavanjem tepiha ili čišćenjem pločic u kupaoni odstranjujemo smrad. Ali je vanjskim čišćenjem povezano svenek i naše nutarnje čišćenje. I tako u adventu, vrimenu priprave na Božić moremo prik čišćenja vlašće domaće „štale“ najti nebo, božićnu štalicu mira.

(Agnjica Schuster)