U kratki crta vas željimo upoznati sa znanstvenim djelom iz područja onomastike: »Volám sa, teda sam/Zovem se, dakle jesam« — Chorvátsky onomastikón Devínskej Novej Vsi/Onomastikon Devinskoga Novoga Sela. Autor knjige je strastveni zaljubljenik u svoje korijene dr. Viliam Pokorný, ki ovom knjigom i dalje proširuje opus svojih djel na znanstvenom polju. Prezentacija je bila 16. decembra u Muzeju u Devinskom Novom Selu (Slovačka). Knjigu je ocijenio i recenzirao mr. Petar Huisza.
DEVINSKO NOVO SELO — U knjigi autor stručno pristupa ovoj posebnoj grani iz jezikoslovlja, lingvistike, ka se bavi proučavanjem osobnih imen — imen i con/prezimen — nadimkov i toponimov. Prva je ovo knjiga u koj je temeljito i opsežno predjelana ova tematika jednoga gradišćanskohrvatskoga sela.
Knjigu je izdao Hrvatski kulturni savez u Slovačkoj uz financijsku potporu Ministarstva za kulturu Republike Slovačke. Uspješno je knjigu dizajnirala mrg. art. Marija Čorejová.

Knjiga je tiskana na slovačkom i hrvatskom standardnom jeziku pak je tako pristupačna većem krugu korisnikov, kako znanstvenikom tako i ljubiteljem hrvatskoga jezika. Pravi će biti užitak stanovnikom Devinskoga Novoga Sela, jer se je njim i njevim preocem u ovoj knjigi postavio dičan i trajan spomenik.
Knjiga je podiljena u 6 poglavljev. Prvo poglavlje „Hrvatska prezimena u Devinskom Novom Selu od polovice 16. do polovice 18. stoljeća“ daje opis korišćenih arhivskih dokumentov iz kih se moru izviditi i kretanja broja stanovničtva,  a sadrži i podatke važne za povijest Devinskoga Novoga Sela.
U drugom poglavlju: Osobna imena dice krštene u Devinskom Novom Selu u razdoblju 1751.-1800. i 1851.-1900. nas autor upoznava s imeni, ka su se dici davala na krstu, da je ime diteta bilo znatno vezano za misec u kom se je narodilo, ka imena su bila obljubljena kod dičakov i divičic u odredjeni razdoblji, danas bi rekli „in“, ke narodnosti i društvenoga sloja su bili njevi roditelji, na kom jeziku i u kom obliku su se imena upisivala u matične knjige.

Slijedi poglavlje „Nadimci u Devinskom Novom Selu“. U ovom poglavlju autor opisuje nazive, znamo reć svojevrsne epitete osobnih imen, ke je on od svojega ditinstva do danas u sebi sakupljao i brižljivo čuvao, za točno odredjivanje pojedinih pršon u selu, poznati samo u Devinskom Novom Selu, kako su nadimki nastali, kako su se po nji prepoznavali pojedini stanovniki a kod raširenih rodov i njeve grane, kako i sa izgovaranjem prezimen i nadimkov u seoskom dijalektu.
Rječnik, ki je vrlo opširan, nam služi za bolje ili uopće razumivanje nadimkov.
Od osobitoga značenja je u knjigi poglavlje „Hrvatski lokalni nazivi u Devinskom Novom Selu“. Velik je broj toponimov, ke poznaju stanovniki Devinskoga Novoga Sela, s kimi precizno označavaju svako mjesto, rekao bih i svaki kutljac, u svojem selu i hataru — nje nam je autor spasio, da se ne zgubu ili pozabu.
Zadnje jako pregledno i detaljno izdjelano poglavlje je „Devinskonovoseoska prezimena u današnjoj Hrvatskoj, njevo prisustvo i raspostranjenost na području Hrvatske“, ko zaokružuje znanstveno značenje ove izvanredne knjige.
Knjiga je obogaćena brojnimi brižljivo izibranimi fotografijami, na ki vidimo nekadašnje nositelje imen, prezimen i nadimkov u knjigi napomenuti.
Željim osobito naglasiti, da je ova knjiga neobilazna monografija za sve znanstvenike, ki se bavu hrvatskom onomastikom. Točno su citirani navedeni podatki, odakle su ispisani i kade se nalazu. Knjiga je ali u velikoj mjeri i priručnik za sve one iz naše gradišćanskohrvatske sredine, ki se namjeravaju posvetiti ili početi zanimati s ovom znanstvenom granom.

Čestitam — ali prije svega se zahvaljujem autoru knjige dr. Viliamu Pokornomu na ovoj za nas dragocijenoj knjigi, s kom nas je neizmjerno obogatio, u ku je uložio mnogo truda pri istraživanju po arhivi i drugi ustanova, sakupljanju usmene predaje, listanju po stručnoj literaturi, ljubavi prema svojemu selu i hrvatskom materinskom jeziku, ali, ča osobito spominjam, kako i svisti tako i spoznaji, da je upravo on sa svojim talentom bio dužan pismeno predati ov plod svojega intelektualnoga djela budućim generacijam na ovom našem području i ga staviti u znanstveni korpus hrvatskoga naroda.
Željim si i ufam se, da dr. Viliam Pokorný kod sebe čuva još neka za nas Hrvate zanimljive i za objelodanenje vridne zapise, ke nam želji pokloniti a ke ćemo mi s velikim zanimanjem i zahvalnošću primiti.                    (Petar Huisza)