Theater Akzent u Beču je konačno imao čast da ugosti poznatog autora i muzičara Arsena Dedića u pratnji njegovoga sina Matije na klaviru. Arsenu je glavno zanimanje uvijek bila muzika, a ono ča ga najveć razlikuje od ostalih muzičarov je kombinacija ljubavi prema muziki i njegovoga poetskoga dara. Kako je poznato, jabuka ne pada daleko od stabla, pak je tako Arsen došao u pratnji sina Matije ki je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Grazu (jazz-odjel). Matija je bio nekoliko puti dobitnik prestižne hrvatske muzičke nagrade Porin i smatra se jednim od najboljih jazz-pijanistov u Hrvatskoj.

BEČ — Subotu, 15. januara su gostovali dva legendarni umjetniki iz Zagreba u bečkom Theatru Akzent, hrvatski šansonjer Arsen Dedić i njegov sin, jazzpijanist Matija Dedić.
73-ljetni autor i pjevač Arsen, ki broji med velikane hrvatskoga šansona, je po dugljem času opet pozvao svojega sina Matiju da bi skupa odsvirali koncert Beču, u kom su obadva muzičari jur nekoliko puti začarali publiku sa svojom muzikom. Matija, koga smimo nazvati jednim od najboljih i najpopularnih pianistov Hrvatske, je uz svoj internacionalno priznati nivo i virtuozitet na području suvrimenoga jazza i dost puti prekoraknuo granice toga žanra i prošao nekoliko „izletov“ u pop i rock-glazbu, kao i u tako zvani World Music. Suradjivao je primjerice s Oliverom Dragojevićem, Zlatanom Stipišićem Gibonnijem (s kim je odigrao fulminantan koncert u bečkom jazz-klubu Porgy & Bess lani u novembru), isto tako i s obadvimi svojimi roditelji, pjevačicom Gabi Novak i naravno sa spomenutim Arsenom Dedićem. Iz tih projektov u znaku crossover-a je izraslo nekoliko zanimljivih produkcijov, u ki se granice pojedinih stilov pomiču, nisu važne razlike, nego temeljita, iskrena i vridna muzikalna simbijoza. Pod tim geslom su izašli Matijini albumi »Drugi pogled«, »Life of Flowers«, »Tempera — M. D. svira Gibonnija« ili Oliverova »A l’ Olimpia«.
Koncert u Akzentu je stao čisto u duhu muzike Arsenovih šansonov. Čulo se čuda zanimljivih i duhovitih riči, jačenih ili med jačkami recitiranih, uz i malo umorni i skoro letargični nastup pjevača. Nasuprot očekivanju, Matija nije bio na pozornici cijelo vrime koncerta, nego otac Arsen je dobro dvi trećine predstave jačio uz pratnju playback-snimke. Uz najpoznatije jačke „Sine moj“, „Tvoje nježne godine“, „Kuća pored mora“ ili „Djevojka iz mog kraja“ je predstavio i najmladje kompozicije, ke je snimio na svoj novi album »Rebus«, za koga je poznati hrvatski producent Nikša Bratoš izvrsno i profesionalno aranžirao i snimao Arsenovo djelo.
Nažalost je publika mogla doživiti te — bez sumlje odlično napravljene — pjesme samo iz „konzerve“, iz ke je glušao još i glas Petra Graša u duetu „Ima, a ne zna“. Ta — u moji očima — veliki manjak ovoga koncerta je mogao nadoknaditi samo pianist Matija, ki je u svojem (pre)kratkom nastupu svakako briljirao i pokazao svoju veliku umjetnost!
U ufanju da ov jazz-virtuoz drugi put dostane već važnosti i priznanja, čekamo željno na sljedeći koncert Dedića & Dedića, ili barem samo Dedića.
(filip tyran)