FILEŽ/BEČ — Dipl. inž. Franjo Ratašić je rodjen 20. novembra 1935. u sridnjogradišćanskom Šuševu (Nebersdorf) i po ženidbi s Moriškom postao Filežac. Onde je kašnje bio i načelnik (VP) veleopćine. Visoku školu završio je kao agronom s titulom diplomirani inženir. Prvo djelatno mjesto je počeo na Gradišćanskoj poljodjelskoj komori, zatim u jednom poduzeću za produkciju sredstav za zašćitu biljkov (Pflanzenschutz) a potom u firmi za izvoz plemenitoga govedjega blaga. U 1990. ljetu je sām utemeljio firmu za uvoz-izvoz i nastao samostalan poduzetnik. Težišće su bili produkti livaonice (Gießerei) u Rumunskoj, Ugarskoj i Slovačkoj za sigurnost u prometu na cesti i vlaku (semafori itd.). U tom času nije ni zabio, da je agronom i tako je bio osam ljet dugo sa svojimi rumunjskimi kolegi „vele-poljodjelac“ (Großbauer) na 600 hektari polja u Tirgu Morešu.

Njegove društvene aktivnosti u hrvatski organizacija su počele u Hak-u, onda pak kao odbornik Hkd-a, i od 1983. kao potpredsjednik Hgkd-a uz predsjednika Metru Karalla.

Kako veli jubilar Franjo Ratašić „1992. ljeto je bilo epohalno za Hgkd, Hak i za mene samoga, ča se tiče društvenih prostorijov. Do tada smo (od 1964.) „živili“ u pivnici u Schwindgasse 14. Kad se je nekako dočulo, da se znamda i mezanin u istoj zgradi more zeti na lakoviju (najam), rodio se je odmah projekt »Centra« uz veliku pomoć Hak-a (Manfred Čenar, Joži Buranić).

Kako naglašuje jubilar Franjo Ratašić „Spominjam se jako dobro, kako smo kod otvaranja novoga hotela Favorita tadašnjemu kancelaru Vranickomu predali projekt »Centra« s molbom za financijsku pomoć. No, bilo je pak nadalje dost ,pekljanja’ kod političarov da dojde sve financijsko ,pod krov’ i da se je mogao »Centar« svetačno otvoriti 1994. ljeta. Mene osebujno i veseli da je ovde udomaćena i dvojezična čuvarnica Viverica.“ Nadalje dipl. inž. Franjo Ratašić naglašuje „Nigdar neću zabiti bojnu tragediju 1991. u Hvatskoj i 1992. u Bosni i Hercegovini. Akcija Hgkd-a »Staklo za dječji vrtić u Osijeku« i pripomoć biguncem iz Bosne.“ Jubilar je i sām svojimi privatnimi koli transportirao bigunce, ako je bilo potribno ih je i „šmugljao“, prik Ugarske u Austriju.

Sada živi kod umirovljenik i ima čuda časa, a med drugim dostkrat se i sastati sa sinom Christophom i njegovom ženom Gerlindom pak s njevom trojom dicom — Marija Terezia, ka je išla i u Vivericu, i s dičaki Klemensom i Laurencom na otoku Malta kade oni sada živu jur 7 ljet dugo.

Jubilaru najsrdačnije čestitamo i željimo nadalje zdravlje i zadovoljstvo. Živio!   (uredn.)