U seriji prinosi za povijest književnosti u Hrvata u okviru izdavačke djelatnosti Društva hrvatskih književnika i Hrvatskoga centra P.e.n.-a za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu, Zagreb izašlo je drugo i prošireno izdanje Benčićeve knjige »Književnost gradišćanskih Hrvata od 1921. do danas«. Knjigu je izdao Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov. Jur pred već od deset ljet je izašlo prvo izdanje ove knjige. Sada je akademik Nikola Benčić aktualizirao pojedine prikaze i nadopunio s teksti o književni tendencija u zadnjih deset ljet kao i o novi svoji spoznanji. Prezentacija je bila četvrtak, 17. junija u dvorana Društva hrvatske zaklade i Hrvatskoga slova u Novoj nacionalnoj knjižnici u Zagrebu. Pred 12 ljeti je jur izašla Benčićeva knjiga o »Književnosti gradišćanskih Hrvatov od 16. stoljeća do 1921. ljeta«.
ZAGREB — Kako je rekao o svojoj knjigi autor akademik Nikola Benčić „…jedan uzrok je, da smo morali nadopuniti i mlade pisce a istotako i one stare, ke dosada nisam zeo u knjigu. Drugi razlog je, da se je prvo izdanje drugoga sveska u deset ljet rasprodalo a pokidob da ide knjiga u školsku akciju, se je sada novo izdala“.
Pri predstavljanju ove knjige su govorili gradišćanski jezikoslovci mag. Ivo Sučić, mag. Sabina Pavišić, urednik Panonskog ljetopisa dr. Robert Hajszan, publicist Stjepan Šulek, književnik Stjepan Šešelj i sām autor dr. Nikola Benčić.
Sučić je podsjetio kako su gradišćanski Hrvati samo ko desetljeće za dolaskom svojih predocev na prostor na kom i danas živu, ubrzo objavili prvu knjigu, a drugu početkom 17. stoljeća. „Onda je do objavljivanja nove knjige nastupila stanka od 120 ljet“, rekao je Sučić, dodavši kako za književnimi poveznicami toga vrimena traga Nikola Benčić.
Govoreći o svojem kulturno-novinskom djelu tijekom 50-tih godina 20. stoljeća med gradišćanskim Hrvati u Beču, Šulek je podsjetio da je u uredjivanju časopisa suradjivao s Benčićem i Andreasom Berlakovićem, kasnije prvim austrijskim veleposlanikom u Republiki Hrvatskoj.
Sabina Pavišić ocijenila je da je Benčićeva knjiga iznimka u gradišćanskohrvatskoj literaturi jer, kako je rekla, nit je molitvenik nit rječnik, a dvaput je objavljena.
„Knjiga je uvod i pregled duhovnoga života gradišćanskih Hrvatov“, a autor je prikazao razvoj književnosti od 1921. do suvrimene dobe, dodala je.
Autor Nikola Benčić istaknuo je kako je knjiga poziv matičnoj državi da joj u sjećanju ostanu gradišćanski Hrvati. Napomenuo je da je u njoj obradio kulturnu i književnu djelatnost Hrvatov, ki živu u Slovačkoj, Moravskoj, Ugarskoj i Austriji. U knjigu je uvrstio samo kulturne prinose gradišćanskih Hrvatov objavljene na hrvatskom jeziku.
Knjigu »Književnost gradišćanskih Hrvata od 1921. do danas« (397 str.) objavio je Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov (Zigh) iz Trajštofa.
Prvi svezak knjige »Književnost gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921.«, objavljen je 1998., a sunakladnik Zigh-u bila je zagrebačka Sekcija Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog centra P.e.n.-a za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu.
Povjesničar književnosti dr. Nikola Benčić (1938.) dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Hazu). Bio je lektor za književnost i kulturnu povijest gradišćanskih Hrvatov na Slavističkoj katedri Sveučilišća u Beču.
U sljedećem donašamo govor predsjendice Zigh-a, mag. Zlatke Gieler, koga je držala povodom prezentacije Benčičeve knjige u Zagrebu.
„Kako ovu knjigu predstaviti, komu dati svoj glas? Autoru? Književnosti? Jeziku? Svojim mislima? Spomenutim književnicima i novinarima od kojih je nekoliko večeras među nama — Stjepan Šešelj, Ivo Sučić, Robert Hajszan, Stjepan Šulek i drugi.
Autor ove knjige, gospodin akademik dr. Nikola Benčić, rođen je u Mađarskoj ali je gradišćanski Hrvat. Iz Lugaričine je kuće. Selidba ga prati od malih nogu i nađe mu mjesto u austrijskom dijelu Gradišća, u Željeznom. Studira slavistiku i povijest u Beču, gdje doktorira radom o Mati Meršiću Miloradiću, gradišćanskohrvatskom pjesniku i znanstveniku. Radi do mirovine kao nastavnik u gimnaziji, kao profesor na Pedagoškoj akademiji i počasni je profesor za književnost i kulturnu povijest gradišćanskih Hrvata na Slavističkoj katedri Sveučilišta u Beču.
Kao samo kratak primjer iz knjige slijedi odlomak novele Petra Tažkog, koji pripada maloj slovačkoj gradišćanskohrvatskoj skupini. Priča se zove »Ferije na Dobrom Polju« i dobar je primjer za situaciju gradišćanskih Hrvata. (str. 317)
„Baba Reza je bila jako interesantna peršona. Mislim da je baba Reza bila najbolja staramajka na svitu ili barem u Beču, kade smo dosle skupa živile. Pravoda svaka unuka hvali vlašću babu, ali meni su za babu Rezu bile nenavidne i neke tovarušice ter školske družice.
Ako vam, dragi moji, kanim opisati babu Rezu, moram početi jako na široki. Počinjem ada ovako: Baba Reza je ishadjala iz Dobroga Polja, ali Dobro Polje već ne postoji. Na karti morate iskati ili Dobré Pole ili, ako je karta nimška, Guttenfeld. Ali za me ter babu Rezu je to svenek bilo nek Dobro Polje. Dobro Polje se nahadja u južnoj Moravskoj. Ali to opet nije tako jednostavno, ar ni Moravska ne postoji, barem na karti ne. Na karti piše Češka Republika, a ova Republika je donedavna bila republika Češke i Slovačke Federativne Republike. No, ov naziv neće dugo valjati, ar je namjesto veznika tamo došla točka.
Svejedno je li baba Reza ishadjala iz Moravske, Češke ili Čehoslovačke, stare Bečanke su joj govorile, da je iz Pemske. A kakova je razlika med Pemskom i Češkom, a da ne govorim još o Čehoslovačkoj, nisam znala ni uz najbolju volju. I još jedno nisu mogle stare Bečanke razumiti. Baba Reza je došla iz Pemske, ali nije bila Pemka. Baba Reza je naime bila Hrvatica. Na sriću stare Bečanke ončas nisu znale, kade leži Hrvatska. Kad bi to bile znale, baba Reza bi bila sigurno sumljiva osoba u našem klandravom kotaru.“
Nikola Benčić uspio je napisati knjigu o književnosti gradišćanskih Hrvata, koja stoji kao iznimka u redu gradišćanskohrvatskih knjiga, jer se tiska po drugi put iako nije ni rječnik ni molitvenik. Ova je knjiga namijenjena širokoj publici u Gradišću i zvan Gradišća, učenicima, studentima i svim zainteresiranim.
Istovremeno je uvod kao što i pregled duhovnog života gradišćanskih Hrvata. Glavna je nakana knjige prvobitna informacija, prikaz književnog razvoja gradišćanskohrvatske literature unutar hrvatske književnosti.
Počinje od godine 1921. kada je najveći dio gradišćanskih Hrvata priključen iz Mađarske Austriji. Stvorena je nova pokrajina Burgenland, na hrvatskom Gradišće.
Prvi dio ovog rada o književnosti gradišćanskih Hrvata obuhvata vrijeme od doseljenja gradišćanskih Hrvata u tadašnju zapadnu Mađarsku do 1921. Drugi dio, koji vidite večeras ovdje na stolu, obuhvata ali i najsuvremenije tokove, mlađu generaciju književnika, zato je i bilo potrebno da se nadopunjava, da se ispravljaju pogreške, da se navodi više primjeraka i proširuje sadržajno. S tim što opisuje i trenutnu situaciju provocira automatski i nastavak, treći svezak.
Nikola Benčić je uvijek bio i još danas jeste živi primjer za osobu, koju ne zaustavljaju državne granice. Pomoću uspješne suradnje između hrvatskih i austrijskih institucija mogla je nastati ova knjiga. Najveća hvala na ovom mjestu Dubravki Vidak i Stjepanu Šešelju koji su svojim angažmanom uspjeli da knjiga izađe u seriji „Prinosi za povijest književnosti u Hrvata“ kao VII. knjiga i koji su nam omogućili ovu prezentaciju u svećanom okviru u Zagrebu.
Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvata u Gradišću je organizirao drugo izdanje ove knjige i to tehnički i financijski.
Knjiga »Književnost Gradišćanskih Hrvata od 1921. do danas« odličan je primjer za pokušaj ostvarenja zajedničkog književnog jezika svih Hrvata, tako da je stručni dio na standardnohrvatskom a svi su primjeri na raznim govorima i narječjima iz Gradišča.
Ova je knjiga važna u povijesnom, kulturološkom, književnom i jezičnom pogledu. Mogle bi se istjecati vrijednost i ljepota ove knjige na još puno drugih načina, ali najbolje da je uzmite sami u Vaše ruke, da je čitate, da u njoj listate i otkrijete njenu za Vas lično najljepšu stranu.
Čestitam Nikoli Benčiću, kojeg jako cijenim i poštujem kao velikog stručnjaka. Bio mi je profesor na sveučilištu, Nikola je živa enciklopedija, ima ogromno znanje, pomoću kojeg je jedino ON mogao napisati takvu knjigu. Još će generacije uživati u čitanju ovog izdanja. Velika mi je čast da stojim na ovom mjestu i najbolja je prilika da izrazim i svoju ličnu zahvalu Nikoli, koji je u meni probudio želju za istraživanje svojih korijena. Hvala Nikola!
(uredn.)