30. aprila 1911. ljeta, dakle pred sto ljet se je u sjeverogradišćanskom Vulkaprodrštofu na Poljanci kao četvrto od petero dice seljačke obitelji rodio jedan od najaktivnijih sabiračev narodnih jačak, Jakov Dobrović. Uza to je školski direktor i kantor u Štikapronu utemeljio pjevački zbor i pred 50 ljeti tamburaški orkestar.
VULKAPRODRŠTOF — 30. aprila pred sto ljet se je narodio kasniji školnik, kantor  a pak i školski direktor Jakov Dobrović. Po školovanju u rodnom Vulkaprodrštofu, dalje pak u Željeznu i preparandiji u Gornji Šica u septembru 1930. ljeta je nastupio svoju službu kao učitelj u Štikapronu, kade je ostao i stanovao kao direktor do mirovljenja.
Orgulje su Dobroviću uz učiteljsko djelo bile veliko pozvanje. U 1938. ljetu je preuzeo seosku kantoriju u Štikapronu, ku je vršio 38 ljet dugo. Bio je i subkantor u Vulkaprodrštofu.
Jakov Dobrović je skoro 40 ljet dugo peljao seoski jačkarni zbor Štikaprona. Pred pedeset ljet, 1961. ljeta je pak u Štikapronu utemeljio i tamburašku grupu. S ovom je snimio u sedamdeseti ljeti prošloga stoljeća ploču s pjevačem Matijom Krizmanićem, školovanim opernim pjevačem iz Dolnje Pulje.
Najveći dio svojega izvanškolskoga vrimena je pak poklonio sabiranju starih jačak. Tako je Dobrović sabrao oko 350 narodnih jačak iz svih krajev Gradišća. Uz brojne tekste je transkribirao i melodije i ih objelodanio u dvi pjesmarica 1950. i 1964. ljeta. Pred pet ljet je Štikapronski jačkarni krug ponovno dao tiskati te dvi Dobrovićeve pjesmarice.
Po svojem umirovljenju je Jakov Dobrović počeo sabirati vjerske pjesme i spričanja. Ali već mu se nije ugodalo, da je uredi pod štampu. To je činila njegova kćer, dr. Inge Enislidis, pod naslovom »Duhovne jačke Gradišćanskih Hrvatov u vrimenu oko ljeta 1800« kao i u knjigi »Spričanja — Das Toten-Abschiedslied der Kroaten im Burgenland«, ka je 1990. ljeta izašla u nakladi Böhlau.
Jakov Dobrović je umro 13. junija 1984. u starosti od 73 ljet. Kad je jur imao smrt pred očima je 23. aprila 1984. ljeta pisao njegovomu nasljedniku kao zborovodji u Štikapronu Hanziju Palkoviću: „Željim i jačkaricam i jačkarom sve najbolje a tamburašem još mnogo uspjeha. Nekate je zaostaviti i krajhititi“.
Tamburaški orkestar Štikapron je 1. maja prilikom svojega zlatoga jubileja oblikovao svetačnu svetu mašu, ka je bila posvećena utemeljitelju ansambla, Jakovu Dobroviću, ki bi bio dan ranije, 30. aprila  svečevao svoj 100. rodjendan. Kako je rekao sadašnji peljač Toš-a Štikapron, Hubert Palković, su se na ov dan spomenuli utemeljenja ansambla pred 50 ljet i utemeljitelja Dobrovića. Jedan od suutemeljiteljev tamburaškoga orkestra je tada bio Hanzi Palković, ki je duga ljeta peljao orkestar u kom je jur 50 ljet aktivan.
Centralno svečevanje Toš-a Štikapron će biti na Duhe, 12. junija. Tom prilikom će po prvi put nastupiti štikapronska mladina i Jačkarni krug Štikapron a kao gosti takaj jubilari Tamburica Cogrštof.  (uredn.)