Imati dobroga prijatelja, gdo drugi bi to mogao biti, nego svoja majka. Ča nastane iz takovoga diteta, ko ostavi svoju dobru majku? Ne mari se za nju, još i umori ju, i ovo se dogadja. Kakovu sriću more očekivati ovakov človik? Koga će moći ovakov človik ljubiti? Komu će znati biti zahvalan, ako svojoj majki ne? Komu će biti na veselje, ako svojoj dobroj majki ne? A ča se stane s takovim človikom, kad još boljega prijatelja od svoje majke ostavi, Boga? Imati dobru majku, ka mu nek dobro kani. Imati Boga, ki človiku još bolje kani. Bog nam je otac, majka, brat, sestra i prijatelj. Kad človik skrene s puta, kamo to pelja? I ja sām sam jednoč skrenuo s puta u bivšoj Jugoslaviji, kod Ptuja, Slovenija. Htio sam si pokratiti put, skrenuo sam iz asfalta. Vozio sam se po blatu, škulja, još i danas mi je žao za tu nepromišljenost. To se dogadja s človikom, ki skrene od Božjega puta, i zapade u blato, kaljuž. Nima veselja na tom krivom putu, koga si je sam zibrao. I kakovo veselje more imat takov človik, ki je skrenuo iz Božjega puta i bludi po svitu simo, tamo. Ne najde nigde mira, veselja. Ali blažen je, ki prizna, da ide krivim putem. Nima tako lipe grišne oprave, u koj bi se mogli dobro ćutiti. Grih nam se ne paše, nije zmiren na našu dušu, tijelo. Zaman se šminkaju ljudi, pod šminkom ostaje grih, ki se ne dā zakriti. Šminka ne more lišati grihe iz lica. Srićan je on človik, komu Bog pošalje križ i ne more dalje tim putem, kim je do sada išao. Križ človika brani, da ne padne u dibinu, u zlo. I sv. Pavao je pao s konja, kad mu se je Jezuš javio i oslipio je. Morao je oslipiti, da već ne ide tim putem, kim je do sada išao. Ali otvorile su mu se oči, za Božji nebeski, Jezušev nauk. Na grobnom spomeniku Mate Meršića Miloradića stoji pisano: „Borba biše vas tvoj žitak, uživaj sad sād, dobitak“ Nismo razumili, ni svoju majku, kad nas je odgojivala, kaštigovala, tako ne razumimo ni Boga, ki nas hoće, ako drugačije ne ide s križem na pravi put spravit. Borba je bila vas život Miloradića, zač se i mi ne bi borili vas žitak da budemo bolji, tako i vas svit. Gdo se ne bori, padne, bio to on papa, cesar ili kardinal, ako se ne bori past će i biti će pomilovanja vridan. Nigdor ne more človika obeščastiti, nego on, človik sām. Časti nam ne more nigdo dati, niti oduzeti. U boju bili su čašćeni visoki generali zato, jer su mnogo neprijateljev uništili. A sva ta odlikovanja nisu bila već vridna od praha i pepela, gdo misli na nje, gdo je časti, nigdor. A jednoga sv. Farnju časti vas svit, ki dokle je živio nije htio od nikoga nikakovoga odlikovanja. Umro je kao velik siromah, ali obogatio je mnoge. Bog nam daje najveće odlikovanje, ako ga služimo, a to je radost, veselje, mir, a majčina ljubav nas pelja na pravom putu, i ča bih drugo još tribao?!

Kategorije