Prilikom poluslužbenoga boravka u Pučišća i Postira na otoku Braču u južnoj Dalmaciji mala delegacija Hrvatskoga centra u Beču na čelu Gretom Karall, glavnom tajnicom Gabrielom Novak-Karall, potpredsjednicom Kultkafića Evom Tyran i nekadašnjimi aktivnimi člani folklornoga ansambla gradišćanskih Hrvatov Kolo-Slavuj Ewaldom i Andreom Höld najprvo na Radioni narodnih nošnjov u prostorija Klesarske škole u Pučišća a potom u Postira je došlo do susreta vrhovnih funkcionarov nogometnoga kluba N.K. Postira (nekadašnji Kolektivac) ki su se prisjetili službenih kontaktov s gradišćanskimi Hrvati u Austriji, posebno s SC-om Gradišće u Beču prije već od 50 ljet (bili su Beču sredinom marca 1964. lj.). Dugoljetni predsjenik Kolektivca i sada časni predsjednik N.K.-a Postira, Lovro Kalašić, je predao »Zahvalnicu« (za svekoliki doprinos i nesebičnu pomoć) udovici Demetra Karalla, gdji Greti Karall, kao i veliku i opsežnu monografiju o ovom tradicionalnom nogometnom klubu na Braču »Od Kolektivca do Postira Sardi 1948.-2008.« autora Jurice Gizdića. Susret je bio u privatnom domu Jakova i Katice Matulić u Postira, kamo je SC Gradiće pak doputovao u povratni posjet 1966. ljeta.
POSTIRA/BEČ — Početkom 1960-ih ljet je nogometni klub Kolektivac s Postire na otoku Braču bio izvanredno uspješan. Zato su ga popularno nazvali brački „Vundertim“, asocirajući na poznatu tadašnju austrijsku momčad Rapida, ka je svojevrimeno stvarala „nogometna čuda“ i bila nazvana Vundertimom (Wunderteam/Čudo-momčad). Kako piše na stranici 23. u spomenutoj knjigi „…Možda je baš to bio poticaj da se nakon jesenskoga prvenstva sezone 1963./64. organizira turneja u Austriji u proljeće 1964. godine i nastup postirskog »Vundertima«. Bilo je to prvo gostovanje Kolektivca preko granice. Naime, inicijator te turneje bio je dotadašnji standardni igrač Kolektivca Darko Jelinčić, koji je svojim bravuroznim obranama mnoge suparničke navalne igrače natjeravao u očaj, ali i divljenje. Naime bivši vratar kluba Jelinčić, tada student medicine u Beču, vjerojatno je sanjao istračati sa svojim Kolektivcem na Prateru i odigrati utakmicu s bečkim Rapidom. Međutim, veliko nevrijeme i poplavljeno igralište bečkoga Rapida onemogućilo je odigravanje utakmice s tadašnjim prvakom Austrije. Tako je Darku Jelinčiću i svim nogometašima Kolektivcima bila uskraćena čast i radost za koju su doslovce živjeli. Inače, na petnaestodnevnu turneju tada je doputovalo 17 igrača i tri člana uprave kluba. Iako turneja nije bila najbolje uspjela u organizacijskom smislu, ipak je vrijedno spomenuti da su igrači Kolektivca uspjeli uspostaviti prijateljske odnose s Gradišćanskim Hrvatima, posjetiti pokrajinu Burgenland i razgledati kulturnopovijesne znamenitosti Beča. U analima kluba zabilježeni su i športskti rezultati turneje: Kolektivac — SC Gradišće (klub Gradišćanskih Hrvata iz Beča (član 2. razreda Bečke lige) 6:2; te Kolektivac — Raiding (iz Burgenlanda, član Druge savezne austrijske lige) 3:4.
Povratak s turneje koja polučuje loš financijski rezultat, dovest će klub u nezavidan materijalni položaj. Ali, i ovoga puta sredstva su se nadoknadila zahvaljujući upornom i požrtvovnom radu uprave kluba, na čelu s agilnim predsjednikom Mariom Patrasom.“
Kad su nogometaši iz Postire putovali u Austriju, u Beč, svi su bili na jednoj putovnici — a su imali i „svojega“ šefa Udbe sa sobom, da znamda ne bi negdo pobigao odnosno ostao u Austriji. A kako je povidao g. Lovre Kalašić „putovali smo u autobusu Kazališća Split i ljudi su misili da smo glumci odnosno i kazalištarci“.
Povodom putvanja nogometašev iz Postire u Beču pisao je još i Zagrebački Vijesnik 1964. ljeta pod naslovom „Bračani — sparing partner Rapidu“ i je uza to objavio i sliku s podnaslovom „Na slici: igrači Kolektivca na proputovanju kroz Zagreb“. Vodja puta ove turneje Koliketivca bio je bivši tajnik Hajduka Frane Marković, a glavni organizator tehnički referent Lovre Kalašić. U sastavu Kolektivca u Beču nalazio se je i bivši vratar kluba Darko Jelinčić, tada student medicine u Beču.
Kad u Beču s Rapidom nisu uspili i su bili i u financijskom škripcu, su našli put do gradišćasnskih Hrvatov u Beču i tadašnjemu vrhovnomu funkcinaru SC-a Gradiše, Demetru Karallu, ki im je u zadnjem hipcu uskočio i im povodom prijateljske utakmicu protiv sridnjogradišćanskoga Rajnofa (Raiding) pomogao pri sklapanju ugovora: Gosti iz Postire su dostali 25.000 šilingov i odigrali prijateljsku utakmicu i se zato obavezali, da ćedu u narednom ljetu kod sebe na Braču primiti nogometni klub iz Rajnofa. Ti novci su pomogli pokriti najpotribnije stroške Bračanov, ki su se bili nakupili u ovom petnaestodevnom putovanju. Zač pak momčad iz Rajnofa već nije išla na povratno gostovanje na Brač, je druga priča isto kao i to, da se je med predsjednikom kluba Kolektivac iz Postire, Mariom Patrasom i Demetrom Karallom iz Beča razvilo diboko prijateljstvo, ko je peljalo do desetljeća dugoj plodnoj suradnji. Zahvaljujući ovoj odličnoj vezi je u dojdući ljeti i desetljeći bezbroj gradišćaskih Hrvatov i njevih prijateljev gostovalo na predivnom Jadranu: najprvo u Postira, kašnje pak pred svim i u Sutomišćici na otoku Ugljan kraj Zadra.
(uredn.)