Prilikom poluslužbenoga boravka u Pučišća i Postira na otoku Braču u južnoj Dalm­a­ciji mala delegacija Hrvat­skoga centra u Beču na če­lu Gretom Karall, glavnom tajnicom Gabrielom Novak-Karall, potpredsjednicom Kultkafića Evom Tyran i nekadašnjimi aktivnimi člani folklornoga ansambla gradiš­ćanskih Hrvatov Kolo-Slavuj Ewaldom i Andreom Höld najprvo na Radioni narodnih nošnjov u prostorija Klesar­ske škole u Pučišća a potom u Postira je došlo do susreta vrhovnih funkcionarov nogometnoga kluba N.K. Pos­tira (nekadašnji Kolektivac) ki su se prisjetili službenih kontaktov s gradišćanskimi Hrvati u Austriji, posebno s SC-om Gradišće u Beču prije već od 50 ljet (bili su Beču sredinom ma­rca 1964. lj.). Dugoljetni predsjenik Kole­k­tivca i sada čas­ni predsjednik N.K.-a Postira, Lovro Kalašić, je predao »Zahvalnicu« (za svekoliki doprinos i nesebičnu po­moć) udovici De­metra Karalla, gdji Greti Karall, kao i veliku i opsežnu mono­grafiju o ovom tradicionalnom nogometnom klubu na Braču »Od Kolektivca do Postira Sardi 1948.-2008.« autora Jurice Gizdića. Susret je bio u privatnom do­mu Jakova i Katice Matulić u Postira, kamo je SC Gradi­će pak doputovao u povratni posjet 1966. ljeta.

 

POSTIRA/BEČ — Početkom 1960-ih ljet je nogometni klub Kolektivac s Postire na otoku Braču bio izvanredno uspješan. Zato su ga popularno nazvali brački „Vundertim“, asociraju­ći na poznatu tadašnju austrij­sku momčad Rapida, ka je sv­o­jevrimeno stvarala „nogometna čuda“ i bila nazvana Vundertimom (Wunderteam/Ču­do-momčad). Kako piše na stranici 23. u spomenutoj knjigi „…Možda je baš to bio poticaj da se nakon jesenskoga prve­n­stva sezone 1963./64. organi­zira turneja u Austriji u prolje­će 1964. godine i nastup pos­tirskog »Vundertima«. Bilo je to prvo gostovanje Kolektivca preko granice. Naime, inicijator te turneje bio je dotadaš­nji standardni igrač Kolektivca Darko Jelinčić, koji je svojim bravuroznim obranama mno­ge suparničke navalne igrače natjeravao u očaj, ali i divlje­nje. Naime bivši vratar kluba Jelinčić, tada student medicine u Beču, vjerojatno je sanjao istračati sa svojim Kolektivcem na Prateru i odigrati utakmicu s bečkim Rapidom. Međutim, veliko nevrijeme i poplavljeno igralište bečkoga Rapida one­mogućilo je odigravanje utakmice s tadašnjim prvakom Au­strije. Tako je Darku Jelinči­ću i svim nogometašima Kolektiv­cima bila uskraćena čast i radost za koju su doslovce živj­e­li. Inače, na petnaestodnevnu turneju tada je doputovalo 17 igrača i tri člana uprave kluba. Iako turneja nije bila najbolje uspjela u organizacijskom sm­i­slu, ipak je vrijedno spomenuti da su igrači Kolektivca uspjeli uspostaviti prijateljske odnose s Gradišćanskim Hrvatima, p­osjetiti pokrajinu Burgenland i razgledati kulturnopovijesne znamenitosti Beča. U analima kluba zabilježeni su i športskti rezultati turneje: Kolektivac — SC Gradišće (klub Gradiš­ćan­skih Hrvata iz Beča (član 2. razreda Bečke lige) 6:2; te Kolektivac — Raiding (iz Burgenlanda, član Druge savezne au­strijske lige) 3:4.

 

Povratak s turneje koja polu­čuje loš financijski rezultat, d­o­vest će klub u nezavidan mate­rijalni položaj. Ali, i ovoga pu­­ta sredstva su se nadoknadila zahvaljujući upornom i požrtvovnom ra­­du u­prave klu­ba, na čelu s a­gilnim predsje­d­nikom Mariom Patrasom.“

 

Kad su nogometaši iz Postire putovali u A­u­striju, u Beč, svi su bili na jednoj putovnici — a su imali i „svojega“ šefa Udbe sa sobom, da znamda ne bi negdo pobigao odnosno ostao u Austriji. A ka­ko je povidao g. Lovre Kalašić „putovali smo u autobusu Kazališća Split i ljudi su misili da smo glumci odnosno i kazalištarci“.
Povodom putvanja nogometašev iz Postire u Beču pisao je još i Zagrebački Vijesnik 1964. ljeta pod naslovom „Bračani — sparing partner Rapidu“ i je uza to objavio i sliku s podna­slovom „Na slici: igrači Kolektivca na proputovanju kroz Za­greb“. Vodja puta ove turneje Koliketivca bio je bivši tajnik Hajduka Frane Marković, a glavni organizator tehnički re­­ferent Lovre Kalašić. U sastavu Kolektivca u Beču nalazio se je i bivši vratar kluba Darko Jelinčić, tada student medicine u Beču.

 

Kad u Beču s Rapidom nisu uspili i su bili i u financijskom škripcu, su našli put do gradiš­ćasnskih Hrvatov u Beču i tadašnjemu vrhovnomu funkci­naru SC-a Gradiše, Demetru Karallu, ki im je u zadnjem hi­­p­cu ­uskočio i im povodom prijateljske utakmicu protiv sridnjogradišćanskoga Rajnofa (Raiding) pomogao pri skl­a­pa­nju ugovora: Gosti iz Postire su dostali 25.000 šilingov i od­igrali prijateljsku utakmicu i se zato obavezali, da ćedu u n­arednom ljetu kod sebe na Br­aču primiti nogometni klub iz Rajnofa. Ti novci su pomogli pokriti najpotribnije stro­ške Bračanov, ki su se bili nakupili u ovom petnaestodevnom putovanju. Zač pak mo­m­čad iz Rajnofa već nije išla na povratno gostovanje na Brač, je druga priča isto kao i to, da se je med predsjednikom klu­ba Kolektivac iz Postire, Mariom Patrasom i Demetrom Karallom iz Beča razvilo dib­o­ko prijateljstvo, ko je peljalo do desetljeća dugoj plodnoj sura­d­nji. Zahvaljujući ovoj odličnoj vezi je u dojdući ljeti i desetlj­e­ći bezbroj gradišćaskih Hrvatov i njevih prijateljev gostov­a­lo na predivnom Jadranu: naj­prvo u Postira, kašnje pak pred svim i u Sutomišćici na otoku Ugljan kraj Zadra.    

 

(uredn.)
 

Slike