Od četirih vrsti konjugacijov su nam još ostale –je i –e kon­jugacija, ke ćemo si danas detaljnije pogledati.

Je-konjugaciju imaju npr. glagoli piti-pijem, čuti-čujem, pljuvati-pljujem, kriti-krijem, uliti-ulijem. Pogledajmo si ovu konjugaciju na primjeru infinitiva „piti“: pijem, piješ, pije, pijemo, pijete, piju (nije: pijedu). Kako vidimo je i kod ove konjugacije dužički nastavak (pijedu) neknjiževni. Zato ga koristimo samo u na­ši seoski govori. Primjeri u re­čenici: Naša dica se ljeti rado pokriju samo tankom plahtom. On mi svenek ulije preveć vina a premalo vode, ča mi nij pra­vo. Zač pljuješ po meni?

E-konjugaciju imaju glagoli, ke ne moremo staviti u nijednu skupnu grupu. Pokidob je ovde preveć primjerov za je­dan broj Mjs, ćemo danas nabrojiti samo neke glagole ove konjugacije.

1) Počet ćemo s nepravilnim glagolom „moći“: morem: morem, moreš, more, moremo, morete, moru (Nije: moredu).

2) E-konjugaciju u prezentu imaju i glagoli s infinitivnom osnovom na -nu-: mi-nu-ti –mi­nem; vik-nu-ti – viknem, ga-nu-ti – ganem, za-muk-nu-ti – zamuk­nem, itd.

3) Ako korijen glagola završava na –r i -v ima obično e-konjugaciju: or-a-ti – orem, zv-a-ti – zovem, br-a-ti – berem, itd.

4) Glagoli, ki završavaju na k, g,  h,  s,  t,  z  pred  nastavkom  -ati, imaju uglavnom ovu konjugaciju. Tada se prezentska osnova jotira (doda joj se glas j) zbog čega imamo i glasovno minjanje med infinitom i prezentom: uticati – utičem, vikati – vičem, iskati – išćem, metati – mećem.

Prosim Vas/Te, dragi štitelj i draga štiteljica, za oproš­će­nje, ako Vam/Ti je danas preveć pravil u ovoj rubriki. Pokusila sam „gramatiku“ rastanjiti brojnimi primjeri, ki ćedu sigurno onim dobro dojti, ki već nisu tako sigurni u našem jeziku ili ga se stoprv uču.

Zorka Kinda Berlaković; 100.